Biełaruskija kaladnyja paštoŭki na Zachadzie
z archiva sajta NN.by, pieršaja publikacyja — 24 śniežnia 2012 h.
Biełaruskija kaladnyja paštoŭki na Zachadzie, badaj, admysłova nie źbiralisia dy nie vyvučalisia. A jany časam vielmi cikavyja. Častka paštovak — heta zbor Biełaruskaha instytuta navuki i mastactva ŭ Ńju-Jorku, inšaja — z łondanskaj Biełaruskaj biblijateki imia Skaryny. Ahulnaja kolkaść emihracyjnych kaladnych paštovak emihracyi pieravyšaje 50.
Pieršyja biełaruskija kaladnyja paštoŭki na Zachadzie ŭ pavajenny čas źjavilisia ŭ 1947-1948 hh. u łahierach dla pieramieščanych asobaŭ u Niamieččynie. Najbolš viadomyja tyja, što vydavali skaŭty ŭ Vatenštecie. Jakaść hetych paštovak była nie nadta dobraja, ale heta jašče i ad techničnaj bazy zaležała.
Apisańnie adnoj z hetych paštovak, z partyzanskimi matyvami, sustrakajecca ŭ knizie KHB SSSR jak vydańnia biełaruskaha padpolla, jakoje vymałasia (i jaŭna nie ŭ adnym asobniku) na terytorii BSSR, PNR i navat Ukrainy.
U 1955 h. miunchienskaje biełaruskaje vydaviectva «Baćkaŭščyna» vydała sieryju jakasnych kaladnych paštovak z vyjavami zimovych krajavidaŭ i radkami ź biełaruskich paetaŭ. Usiaho było kala dziesiaci paštovak.
Ź Niamieččyny ŭ 1950-ch hałoŭny centr vydańnia kaladnych paštovak pieramiaściŭsia ŭ ZŠA.
Najbolš hetym zajmałasia Zhurtavańnie biełaruskaj moładzi ŭ Kliŭlendzie. Dla paštovak jany časam vykarystoŭvali internacyjanalnyja siužety, ale na razvarocie zaŭsiody padavali biełaruski tekst.
U brytanskich biełarusaŭ kaladnyja paštoŭki atrymoŭvalisia bolš stroha relihijnyja. A Skarynaŭka rabiła kaladnyja paštoŭki z vykarystańniem najaŭnych u biblijatecy hraviuraŭ ź biełaruskich vydańniaŭ XVI-XVII stst.
Asobna varta vyłučyć paštoŭki budučaj staršyni Rady BNR Ivonki Surviły. Jana stała ich rabić jašče ŭ 1950-ch i robić da siońnia. Mnie padabajecca jaje padychod. Varyjantaŭ takich paštovak šmat, možna navat kazać pra sieryi.
Pradstaŭlenyja tut paštoŭki chranałahična datyčać pieravažna 1940-ch — 1960-ch hh. I heta tolki nievialikaja častka taho, što było i jość
Jak i surodzičy ŭ mietrapolii, emihranty mieli štohadovuju patrebu ŭ paštoŭkach, jakuju mielisia zadavalniać sami. Atrymoŭvałasia pa-roznamu.
Hetaja paštoŭka, vydadzienaja ŭ biełaruskim łahiery ŭ Vatenštecie (Nižniaja Saksonija) była vielmi pašyranaja ŭ biełaruskich kołach kanca 1940-ch hh. Jana pieravydavałasia niekalki razoŭ. Heta asobnik 1948 h.
Jašče adna davoli raspaŭsiudžanaja skaŭckaja paštoŭka z partyzanskimi matyvami z Vatenšteta. Kala 1947 h.
Na pačatku 1950-ch skaŭckuju tradycyju praciahnuła Aŭstralija. U haračym Brysbenie (27 hradus paŭdniovaj šyraty) vyjšła takaja kaladnaja paštoŭka ź cikavym siužetam. Na ilustracyi — vajar.
U 1955 h. miunchienskaje biełaruskaje vydaviectva «Baćkaŭščyna» vypuściła sieryju jakasnych kaladnych paštovak z vyjavami zimovych krajavidaŭ i radkami ź biełaruskich paetaŭ. Usiaho było kala 10 paštovak.
U 1955 h. miunchienskaje biełaruskaje vydaviectva «Baćkaŭščyna» vypuściła sieryju jakasnych kaladnych paštovak z vyjavami zimovych krajavidaŭ i radkami ź biełaruskich paetaŭ. Usiaho było kala 10 paštovak.
U 1955 h. miunchienskaje biełaruskaje vydaviectva «Baćkaŭščyna» vypuściła sieryju jakasnych kaladnych paštovak z vyjavami zimovych krajavidaŭ i radkami ź biełaruskich paetaŭ. Usiaho było kala 10 paštovak.
U ZŠA paštoŭkami pieravažna zajmałasia Zhurtavańnie biełaruskaj moładzi ŭ Kliŭlendzie. Časam jany vykarystoŭvali internacyjanalnyja siužety, ale na razvarocie zaŭsiody padavali biełaruski tekst. Na hetaj Śviaty Mikałaj — amal saviecki Dzied Maroz.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ ź biełaruskim tekstam.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ ź biełaruskim tekstam.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ.
Paštoŭka kliŭlendskich biełarusaŭ.
Za asnovu biełarusami Kliŭlenda była ŭziata amierykanskaja paštoŭka, na advarotnym baku — biełaruski tekst
U brytanskich biełarusaŭ kaladnyja paštoŭki atrymoŭvalisia bolš stroha relihijnyja. Prykładam, u Bradfardzie vydali niekalki varyjantaŭ voś takoj paštoŭki.
A Skarynaŭka (Biełaruskaja biblijateka ŭ Łondanie) rabiła kaladnyja paštoŭki z vykarystańniem najaŭnych u biblijatecy hraviuraŭ ź biełaruskich vydańniaŭ XVI-XVII stst. Heta sa skarynaŭskaj hraviuraju.
Cikavuju biełaruskuju kaladnuju paštoŭku z mapaju dasłaŭ u Skarynaŭku adzin biełarus z Notynhiema.
Etnahrafičnyja miežy Biełarusi na advarotnym baku paštoŭki.
Varta zhadać taksama niebiełaruskuju, ale sa zhadkaj biełarusi kaladnuju paštoŭku brytanskaj Jeŭrapiejskaj hrupy łučnaści.
Raznastajnaściu adroźnivalisia paštoŭki, što dasyłali surodzičam biełarusy Kanady. Voś taki praciah «pryrodnych matyvaŭ».
Advarotny bok paštoŭki.
Paštoŭka kanadskich biełarusaŭ.
Vinšavańnie siamji Pituškaŭ.
A heta piersanalnaje vinšavańnie ad siamji Markievičaŭ z Taronta.
Asobna vyłučajucca paštoŭki Ivonki Surviły. Jana stała ich rabić jašče ŭ 1950-ch i robić da siońnia. Varyjantaŭ takich paštovak šmat, možna navat kazać pra sieryi.
Ruiny Kałožskaj (Barysahlebskaj carkvy). Aŭtarka — Ivonka Surviła.
Carkva ŭ Synkavičach, malunak Ivonki Surviły.
Tut nie zrazumieła, ci aŭtar Ivonka Surviła, ci jaje baćka — mastak Uładzimir Šymaniec.