Ludzi, jakija ŭpali ź nieba. 25 hod teraktu nad Łokierbi
U hodzie tysiača dzieviaćsot vosiemdziesiat vośmym ad Rastva Chrystova kupić bilet na samalot aznačała amal toje samaje, što padpisać sabie śmiarotny prysud. Piša Alhierd Bacharevič.
Pierabolšańnie, viadoma — ale nie nastolki vialikaje, jak moža padacca. U lipieni amerykanski krejser źbivaje nad Persydzkaj zatokaj iranski aerobus — pierabłytaŭšy jaho z bambavikom. Hinie amal trysta čałaviek.
U lipieni pakistanski dyktatar Zija Ul-Chak sadzicca ŭ vajskovy samalot i ni stul ni śsiul raźbivajecca razam ź jaje tryma dziasiatkami pasažyraŭ i ekipažam. U žniŭni na avijašoŭ u Ramštajnie ŭ Zachodniaj Niamieččynie padajuć try italijskija samaloty, adzin ź ich prosta na hledačoŭ: hinuć siemdziesiat čałaviek, paraniena amal čatyrysta.
Nadychodzić 21 śniežnia. Šostaja hadzina viečara. U bary londanskaha lotnišča Hitroŭ siadzić biznesoviec Jasvant Sinhch Basuta i pje svajo treciaje viski. Raptam jon čuje ź niabiosaŭ hołas, jaki nibyta nazyvaje jaho imia. Jasvant Sinhch Basuta ŭzdryhvaje i abvodzić vačyma apuścieły bar.
«Padałosia», — dumaje jon i zamaŭlaje jašče šklanku. Praź niejki čas tajamničy hołas znoŭ kliča jaho pa imi. «Łuchta jakaja, — dumaje mister Sinhch. — Niešta ja šmat nervujusia apošnim časam». Słychavyja halucynacyi paŭtarajucca jašče raz. «Ja zašmat pracuju apošnim časam, — uzdychaje mister Sinhch. — Usio, vyrašana, viarnusia ź Ńju-Jorku — i ŭ Kisłavodzk…»
Praz paŭhadziny biznesmen vychodzić z baru i daviedvajecca, što samalot, na jaki jon kupiŭ bilet — «Boinh-747», rejs 103, Londan-Ńju-Jork, avijakampanija «Pan Ameryken» — uźniaŭsia ŭ nieba bieź jaho. Razam z usim bahažom niebaraki-biznesoŭca.
A siomaj nul try ŭ bahažnym adździaleńni hetaha samalota, jaki pralataje nad šatlandzkim Łokierbi, adbyvajecca vybuch. Trysta hramaŭ vybuchoŭki «Semteks», zakładzienyja ŭ radyjomahnitołu, upakavanuju ŭ čamadan marki «Samsanajt», robiać dzirku ŭ abšyŭcy.
Upopierak fiuzelaža pierad levym kryłom raspaŭzajecca raskolina. Piaredniaja častka fiuzelaža razvalvajecca na kavałki. Chvost samalota padaje na kvartał Roŭzbank-Kresčent, dzie źniščaje niekalki katedžaŭ.
Druhaja, bolšaja častka lacić na kvartał Šervud-Kresčent — jana rujnuje dva damy, na aŭtazapraŭcy vybuchajuć cysterny z benzinam. Na Łokierbi padaje doždž z čałaviečych ciełaŭ. Hinuć usie dźvieście piaćdziasiat dzieviać čałaviek z «Boinha» i adzinaccać žycharoŭ horadu.
Žałoba skončyłasia chutka — historyja rušyła dalej. Jak złapomny, hienijalny vierš. Da hetaha masavaha zabojstva, zładžanaha ludźmi, Jakija Tak Lubili Svaju Rodzinu, u pustelni i časie znajšłasia ryfma.
U kancy lipienia 2011 hodu kala libijskaha Sirtu vypraviŭsia na toj śviet čałaviek, jaki, moža, i nie addavaŭ sam zahadu źniščyć «Boinh» nad Łokierbi, ale nia moh nia viedać pra plan jaho źbić — i jak «pravadyr» nios adkaznaść za kožnuju z tych dvuchsot siamidziesiaci achviaraŭ.
Paŭstancy kałoli jaho štychami, sypali ŭ rany piasok, vałakli pa vulicach za nohi. Im było plavać na Łokierbi — im patrebny byŭ Kadafi. Jašče adzin pakutnik, jašče adzin «biednieńki» — hieroj, jakoha zabili nizavošta złyja ludziški. Jakija, jak viadoma ad aŭtarytetnych kadaŭra- i kadafiznaŭcaŭ, «chuže čem fašysty».
Z čaho naturalna vynikaje, što sam zahadčyk Džamahiryjaj, adpaviedna, «łučše». Zrešty, «łučše» jon abo «chuže» — pytańnie nie palityčnaje i ŭžo ž va ŭsialakim razie nie dyplamatyčnaje.
Chočacca spadziavacca, što ŭsim tym, chto jašče niadaŭna łaskava ŭśmichaŭsia «biednieńkamu» hieroju ŭ biełakamiennych rezydencyjach i sardečna paciskaŭ jahonuju vialikuju, jak kavałak fiuzelaža, dałoń, jany chacia b raz pryjšli ŭnačy nahadać pra siabie — ludzi, jakija ŭpali ź nieba nad Łokierbi.
Zrešty, asablivych iluzij nakont palitykaŭ niešta niama (zdani nie prychodziać u hości da zdaniaŭ). Što ž, zastajecca vieryć chacia b u toje, što ŭ mistera Sinhcha, kali jon jašče žyvy, usio skłałasia dobra i ŭ svoj Kisłavodzk, dzie b toj ni byŭ, jon usio ž niekali dalacieŭ.