Biznesmen addaje šeść ofisaŭ i kanfierenc-zału pad biełaruskija prajekty
Andrej Paddubski, 38-hadovy minčuk i ŭładalnik paśpiachovaj transpartna-łahistyčnaj kampanii «Fabieas», kaža, što biełaruskaja mova — sakretnaja zbroja nacyjanalnaha biznesu, a dla kulturnickich prajektaŭ nie škada nijakich hrošaj.
Paddubski prafinansavaŭ vydańnie bestselera Hleba Łabadzienki «Dziciačaja zaMova», aŭdyjovydańnie «Paleskich rabinzonaŭ» Janki Maŭra i šmatlikija biełaruskija imprezy. «Vajarski kalandar», jaki rabiŭsia jak karparatyŭny kalandar jahonaj kampanii, ciapier možna kupić va ŭsich kniharniach, jon staŭsia prykmietnaj źjavaj biełaruskaha druku.
«Biełaruskaja prastora» Andreja Paddubskaha budzie pracavać pa adrasie: Minsk, vulica Skaryny, 12.
«Kali pačali budavać hetyja ofisnyja pamiaškańni jak inviestycyjny prajekt, jašče nie viedali, jak budziem vykarystoŭvać. Ale niedzie ŭ siaredzinie budaŭnictva ja ŭžo zrazumieŭ: heta budzie nie biznes, a kulturnickaja placoŭka, jakaja budzie pracavać na honar, hodnaść i biełaruskuju spravu.
I hrošy, prybytak u hetym prajekcie naahuł nie majuć anijakaha sensu. Hrošaj pavinna być dastatkova, kab heta samaakuplałasia», — raspaviadaje kiraŭnik transpartna-lahistyčnaj kampanii «Fabieas» Andrej Paddubski.
Užo ciapier viadoma, što na Skaryny, 12 raźmieściacca internet-krama «Prastora.baj», vydaviectva «Papierus», dva dziciačyja prajekty — teatralny i adukacyjny, rycarski kłub «Javojt». Znojdzie tut prytułak i teatralnaja inicyjatyva mastaka Mikoły Kupavy.
Kanfierenc-zału pad biełaruskija prajekty možna budzie arandavać na lhotnych umovach albo atrymać zadarma — aby vašaja praca była na karyść biełaruskaj kultury.
«Ideja źjaviłasia niejak sama pa sabie, — kaža Paddubski. — Pačałosia ŭsio z majho znajomstva z Alesiem Kvitkievičam ź internet-kramy «Prastora.baj». Ja praź jahony sajt zamoviŭ knihi. Jon ich asabista jak kurjer dastaviŭ, i my jašče niedzie hadzinu paśla ź im havaryli».
Tak Kvitkievič uciahnuŭ Paddubskaha «ŭ biełaruskaść». «My ž amal usie dzieci Savieckaha Sajuza, — tłumačyć Andrej, jaki naradziŭsia ŭ 1975 hodzie. — Usio było rasiejskamoŭnaje, adukacyja ŭ tym liku. I biełaruskaja mova ŭsprymałasia jak mova babulaŭ i dziadulaŭ. Ja ŭ Alesiu Kvitkieviču ŭpieršyniu pabačyŭ maładoha čałavieka, jaki ŭvieś čas havoryć pa-biełarusku».
Z časam vyśpieła patreba rabić biełaruskuju prastoru samomu. Pačali dałučacca siabry. Na bazie kampanii «Fabieas» utvaryli «Kłub nieabyjakavych biełarusaŭ».
Paddubski — minčuk. Skončyŭ mižnarodnuju ekanomiku ŭ BDEU. Paśla hod vojska. Karjeru pačynaŭ zvyčajnym ekanamistam.
«Ale ja razumieŭ, što tak ja svajoj mary na toj momant nie dasiahnu. A mara była — mieć ułasnaje žytło». I ŭ 2001-m zasnavaŭ firmu pa prodažy kampjutaraŭ.
Ale hrošaj na siamju było niedastatkova, tamu Andrej jašče pracavaŭ finansavym dyrektaram u transpartnaj kampanii.
«U 2006 hodzie ja pačaŭ prasoŭvać ideju, što treba raźvivać marskija pieravozki z Kitajem. Na toj momant ich nie było, a susiednija Litva i Polšča ŭžo hetym karystalisia. I pradstaviŭ svoj biznes-płan u kampanii. Ale asnoŭny akcyjanier skazaŭ, što heta padman, mary, mora ŭ nas niama, tamu my heta raźvivać nie budziem».
Paddubski z kampanii zvolniŭsia i staŭ svaju ideju ažyćciaŭlać sam. Ścipła kaža: pašancavała.
«Kali ja pačaŭ hetym zajmacca, paznajomiŭsia z dvuma litoŭcami, jakija mnie ŭsio daskanała raspaviali. Mabyć, ja byŭ pieršy, chto tak daskanała heta raspaviadaŭ klijentam. I tamu heta mieła šalony popyt».
Ciapier heta ŭžo nie adna kampanija, a cełaja hrupa — z ofisami ŭ niekalkich rasiejskich haradach, Łatvii i płanami vyjści na polski rynak łahistyki. Pracuje tut 50 čałaviek. U Andreja kantrolny pakiet va ŭsich kampanijach.
Čverć supracoŭnikaŭ kampanii razmaŭlajuć pa-biełarusku.
Tym partnioram, jakija viaduć ź imi spravy pa-biełarusku ci pa-biełarusku raźmiaščajuć zamovy, «Fabieas» robić źnižku. Ci doryć padarunki.
I jašče biełaruskaja mova — sakretnaja zbroja našaha biznesu.
«My jaje vykarystoŭvajem na pieramovach u Łatvii i ŭ Rasiei, — raspaviadaje Andrej. — Voś łatyšy ŭsie dobra razmaŭlajuć pa-rasiejsku. My pieramaŭlajemsia, a potym jany — bach, i pamiž saboju pa-łatyšsku. My, jasna, ničoha nie razumiejem. Jany tam pieramovilisia — i znoŭ da nas. My takija: a čamu my tak nie robim?
Našy karty zaŭždy adkrytyja, bo my pamiž saboju pa-rasiejsku i ź imi. Nu i damovilisia, što pamiž saboj budziem razmaŭlać pa-biełarusku. Praviarali: jany kažuć, što ničoha nie razumiejuć. I ŭ Rasiei na pieramovach hetaksama robim».
Paddubski pierakanany, što toje, što jany robiać u biełaruskaj spravie, dla kampanii lepšaje za lubuju rekłamu.
«U aŭdyjoknihach Janki Maŭra ŭ kožny dysk układaŭsia naš rekłamny buklet. U «Dziciačaj zaMovie» jość staronka pra «Fabieas». Tam u styli knihi namalavali, što «Fabieas» viazie hruzy, što takoje impart, što takoje ekspart, — tłumačyć jon. — Ja čuju navat ad ludziej, ź jakimi nikoli nie sustrakalisia, što «Fabieas» jany viedajuć. Pazityŭny imidž i paznavalnaść stvarajecca».
«Nijakaj palityki na «Biełaruskaj prastory» nie budzie. Za hetym budu pilna i ja sačyć, i maje adnadumcy. Nijakaj palityki — tolki kultura! — kaža kiraŭnik «Biełaruskaj prastory» Andrej Paddubski.
— My najlepš zrobim, kab pravilna adukavać tych dzietak, jakim siońnia pa 10–12 hadoŭ. Kab jany ŭsio dakładna razumieli, viedali movu, historyju.