Epocha raźvitoha fieadalizmu: na Vilejščynie haradžan sahnali rukami źbirać tuju niaščasnuju kukuruzu
«Naša Niva» paviedamlała pra tvorčy padychod da ŭborki kukuruzy na Vilejščynie: la vioski Rabcy kambajny prosta vysypali kukuruzu na ziamlu zamiest taho, kab hruzić jaje ŭ mašyny.
Jak nam stała viadoma ad miascovych žycharoŭ, paśla publikacyi fota na pole pryjazdžała milicyja, a kambajny źjechali i pakul nie viartalisia.
Tamtejšaje kiraŭnictva pakidaje situacyju «biez kamientaroŭ», a miascovyja žychary chapajucca za hałavu: adny pali zarastajuć burjanom, a zasiejanaje nie źbirajecca ŭ termin.
Jakoje vyjście ź situacyi znajšli vilejskija ŭłady?
Jak paviedamlajuć žychary Vilejki ŭ sacyjalnych sietkach, u dziaržaŭnyja pradpryjemstvy z vykankama pryjšła «raznaradka» pasłać rabočych na pryborku kukuruzy.
«Ludziej nie pałochaje ni choład, ni brud, a naadvarot — nadaje jašče bolš sił i enierhii, — kpiać u sacsietkach. — Achvotnych papracavać było stolki, što kiraŭnictvu nie chapała techniki, kab advieźci ludziej na pali. Na poli ŭsie byli roŭnyja, pryjemna było bačyć, jak zhurtavana pracujuć poruč prosty rabočy i čałaviek ź dźviuma vyšejšymi adukacyjami!».
Usio heta padmacoŭvajecca krasamoŭnymi fota.
Aŭtar dopisa sarkastyčna prapanoŭvaje zdavać KDB tych platkaroŭ, jakija śćviardžajuć, niby ludziej prymušajuć jechać na palavyja raboty hvałtam.
«Kožny dzień ad našaj arhanizacyi na poli pavinny być niekalki čałaviek. Admovicca faktyčna možna, ale heta ž raznaradka z vykankama. Kali ludziej nie budzie — to pakarajuć našaje načalstva, nu a dalej vy razumiejecie — my na dziaržaŭnaj rabocie zakładniki sistemy. Takoje pieršy raz. Heta ciažkaja i niaŭdziačnaja rabota. Ciažka skazać, ci vialiki plon ad našaj raboty», — raskazała «Našaj Nivie» na ŭmovach ananimnaści žančyna ź Vilejki.
Što cikava, pa zaviadzioncy pryhniečanym nastaŭnikam i miedykam kampaniju na poli skłali navat supracoŭniki vysokatechnałahičnaha pradpryjemstva «Zienit-BiełOMA», jakoje vyrablaje pryceły, łaziernyja ŭkazalniki, mikraskopy.
«Heta kašmar, prosta kašmar. U XXI stahodździ źbirać kukuruzu rukami, stojačy pa kalena ŭ žyžy. Bolš niama čaho dadać», — tak nam apisaŭ rabotu śpiecyjalist z «Zienita».
U adździele ž ideałohii «Zienita» nas zapeŭnili, što «nichto nikoha nie zahaniaje».
«Sielhaspradpryjemstvam dapamohu akazvaje ŭvieś rajon, nie tolki my. Nichto nikoha nie zahaniaje. My adzin adnamu dapamahajem», — skazała načalnica adździeła ideałohii.
A jak časta traktarysty dapamahajuć vam źbirać pryceły? — pacikavilisia my.
«Pry čym tut heta? My ž u kramy chodzim, sielhaspradukcyju kuplajem, čamu b nie dapamahčy. Bulbu prybirajem, ludzi dla sabie zarablajuć tady bulbu, pracenty. Nie kuplajuć, a zarablajuć. Im ža apłacili čaj tam, buterbrody atrymali», — padsumavali na zavodzie.
U Vilejskim rajvykankamie najaŭnaść raznaradak pa zbory kukuruzy abvierhli.
{POLL#579}