La Hrodna adkryjecca «saviecki» bar: z partretami Lenina i čalcoŭ Palitbiuro
U vioscy Karobčycy Horadzienskaha rajonu, amal kala polskaj miažy, siamja pradprymalnikaŭ Andrejevych adkryvaje «saviecki» bar «Tovariŝ», azdobleny partretami Lenina, čalcoŭ Palitbiuro, vympełami, časopisami dy inšaj atrybutykaj savieckaha času.
Partret Lenina, Palitbiuro i kružełki Vysockaha…
Bar «Tovariŝ» — na centralnaj vulicy Karobčycaŭ, praź jakuju z Horadni jeduć na pamiežny pierachod «Bruzhi». Da polskaj hranicy ličanyja kilametry.
Usiaredzinie amal usio hatova da prymańnia naviednikaŭ: na ścianie partret Lenina, niekalki zdymkaŭ čalcoŭ palitbiuro, vympeły savieckaha času, staraja radyjoła, televizar, kružełki Vysockaha, časopisy «Ohoniok» za 1953 hod — pryčym z materyjałami pra pachavańnie Stalina — dy inšaja drabiaza.
«Ja nikoli nia byŭ na baku kamunistyčnaj partyi i nia byŭ z apazycyjaj»
Haspadar Aleh Andrejeŭ kaža, što heta ichny siamiejny biznes, i im vielmi chočacca, kab usio atrymałasia. A što da nazvy i anturažu, to haspadar tłumačyć, što heta ŭ pamiać pra baćkoŭ, i na ścianie, maŭlaŭ, ichnyja ŭznaharody.
— My naradzilisia ŭ SSSR, tata byŭ zvyčajnym elektrykam, mama — zakrojščycaj. I my narmalna žyli, nas baćki zaŭsiody vazili ŭ Krym — tak žyli rabočyja ludzi. Nam padabaŭsia toj čas, i my vyrašyli viarnucca ŭ jaho, — kaža haspadar baru.
— A vašy baćki byli kamunistami?
— Nie, nikoli nie byli. Ich prymušali, ale moj tata zaŭsiody kazaŭ: lepš ustupić u h…, čym u partyju, i nie ŭstupaŭ.
— A navošta tady tut usie hetyja kamunistyčnyja symbali?
— Ja taksama nia byŭ u partyi, usio žyćcio adpracavaŭ u handli. I dzieci maje ŭsie pracujuć u handli. Ja nikoli nia byŭ na baku kamunistyčnaj partyi i nia byŭ z apazycyjaj. I heta naš kamercyjny prajekt, my chočam zarabić hrošaj.
«Moładź daviedajecca, što ludzi tady za pracu nia tolki hrošy atrymlivali, ale i hramaty…»
Žonka Ina ŭdakładniaje, što bar nia stali adčyniać u horadzie, bajučysia, što reklamu z kamunistyčnymi atrybutami nie dazvolać i arenda tam daražejšaja. Jany spadziajucca, što tut buduć spyniacca nia tolki turysty, jakija jeduć adrazu ź miažy, ale i miascovyja ludzi.
«Moładź zmoža pahladzieć na vympeł dla lepšaj fermy i daviedajecca, što ŭ toj čas byli dobryja fermy — nia toje što ciapier. I ludzi pracavali šmat, hrošaj atrymlivali mała, ale ŭsie dobra žyli, hramaty za svaju pracu atrymlivali. A ciapier tolki hrošy, hrošy, hrošy, a ich nichto nia płacić», — kaža spadarynia Ina.
Na zaŭvahu, što ŭ savieckich ustanovach charčavańnia zvyčajna karystalisia aluminijevymi videlcami, łyžkami i navat talerkami, Ina Andrejeva adkazała: «Klijenty nas nie zrazumiejuć, a tamu videlcy i nažy sučasnyja».
«Ničoha drennaha z taje historyi viedać nia chočacca»
Dačka Viktoryja raźlivaje ŭ hranionyja šklanki harbatu, prosić častavacca i badziora raskazvaje pra savieckija stravy, pra muzyku, pra dyskateki, jakija buduć tut ładzicca. Chacia, dadaje jana, u saviecki čas nie žyła, ale ideja takoha baru joj padabajecca.
Pra historyju SSSR jana mała što viedaje, nikoli jaje heta nie cikaviła, ale ničoha drennaha z taje historyi viedać i nia choča.
«U luboha času znojducca prychilniki i tyja, kamu toj čas nie padabaŭsia», — kaža Viktoryja.