Typažy ludziej «usio prapała» i «spynicie Ziamlu — ja sydu»: jak ź imi žyć
Piša Vital Cyhankoŭ.
Jość dźvie katehoryi ludziej, jakich ja abaznačyŭ by nastupnymi farmuloŭkami: «Usio prapała» i «Spynicie Ziamlu — ja sydu».
Pieršyja žyvuć z štodzionnym adčuvańniem niepaźbiežnaj katastrofy, jakaja voś-voś spaścihnie čałaviectva albo ŭžo spaścihła, ale prosta nichto hetaha nie zaŭvažaje. Štodzionnyja naviny — avaryi, zajavy palitykaŭ, niemaralnyja pavodziny ludziej, prymityŭnaść maskultury — tolki paćviardžajuć ichniuju pierakananaść, što «kaniec užo blizki». Tamu lubaja novaja padzieja, sama pa sabie nieadnaznačnaja, imi aceńvajecca całkam adnaznačna — jak čarhovy krok čałaviectva (albo prynamsi ichniaj krainy ci supolnaści) na šlachu da prorvy.
Ludzi «Spynicie Ziamlu — ja sydu» składanyja i nieardynarnyja. U adroźnieńnie ad siaredniaj masy, jany z asablivaj vastrynioj usprymajuć niedaskanałaść hetaha śvietu i inšych pradstaŭnikoŭ svajho vidu. Amal usie prajavy čałaviečaj dziejnaści vyklikajuć u ich admovu, ahidu i abureńnie — i jany ščyra ździŭlajucca, čamu inšyja prymityvy nie padzialajuć ichnija pačućci… Jany lubiać za niešta zmahacca, ale jak tolki heta «niešta» pieramahaje — časta stanoviacca ŭ apazycyju da svaich ža pohladaŭ, pakolki «tvorčy čałaviek zaŭsiody pavinien być u apazycyi».
A samaje hałoŭnaje, što ichnija pohlady nijak nia źmieniš, nijakaj źmiennaj realnaści. Patrapili b jany ŭ raj — pieršyja paličać heta paćvierdžańniem, što «my ž havaryli, što ŭsio prapała», a druhija znojduć u rai aburalnyja niedachopy, pryhniot i dyskryminacyju.
Ničoha nie zrobiš. Jak by vy nie ŭdaskanalvali siabie, asiarodździe, mastactva, krainu, ziamlu — jany nikoli nia buduć zadavolenyja. Prosta źmirycca. Usprymać takich ludziej jak častku našaha śvietu. Niedaskanałaha, ale cudoŭnaha ŭ svajoj raznastajnaści śvietu.