«Čarka kańjačku i limonny sok» — recept daŭhalećcia ad cyhanki z-pad Lidy, jakaja davodzić, što joj 119 hod
Kaciarynie Rajsonaŭnie sioleta spoŭniłasia 119 hadoŭ. Što praŭda, nijakich paćviardžeńniaŭ, što heta sapraŭdnyja ličby, akramia słovaŭ babuli, niama. Niahledziačy na nievierahodny ŭzrost, jana nosić vialikija załatyja zavušnicy, farbuje paznohci, varožyć i pamirać pakul nie źbirajecca. Pra niaprostaje cyhanskaje žyćcio telekanał «Biełsat» parazmaŭlaŭ z babaj Kaciaj i jaje ŭnučkaj Rubinaj.
Znakamituju siarod cyhan babu Kaciu my znajšli ŭ vioscy Chodaraŭcy niedaloka ad Lidy. Upryhožanaja vialikimi załatymi zavušnicami i ź jaskravaj chustkaj na vałasach, jana sustreła nas razam unučkaj Rubinaj i cełaj hurbaj praŭnukaŭ.
Praŭnučki baby Kaci. Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
Sapraŭdnaje imia žančyny — Kaciaryna Rajsonaŭna Makavieckaja. Jana śćviardžaje, što naradziłasia ŭ dalokim Rastovie-na-Donie 26 traŭnia 119 hod tamu. Maci žančyny taksama była daŭhaviečnicaj i dažyła da 115 hadoŭ.
«Naradziłasia ja ŭ Rastoŭskaj vobłaści. Jakoje majo žyćcio było? Raniej kačavali, jeździli padvodami. Žyli ŭ namiotach. Koni byli. Svaich dziaciej u mianie było 12 štuk. I 30 unukaŭ maju, to praŭnukaŭ i nie prypomniu ŭsich. Mnie dziaržava dapamahała. Maju ceły vahon ordenaŭ za šmatdzietnaść», — raspaviadaje Kaciaryna Rajsonaŭna.
«Babula, a raskažy pra vajnu», — hučna prosić unučka Rubina, bo baba Kacia ŭžo drenna čuje.
«Raniej vajna była. Stralali, kidali bomby hetyja, roznyja hadaści. Ja była pad Carycynam (były Stalinhrad, siońnia Vałhahrad — zaŭv. red.). Mina ŭzarvałasia i mianie raniła. 17 ran. Brat sa mnoj byŭ, dyk jamu ŭ serca papała. Jon adrazu pamior, a ja žyvaja zastałasia. Ja kryču da mamy, dzie Kola, a mnie nie havorać. Kažuć, pajšoŭ pa koniej. Jakija koni? Ale lačyli mianie niemcy i vylečyli», — kaža baba Kacia.
Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
Heta byŭ uspamin ź Pieršaj suśvietnaj vajny, jakuju žančyna jašče padletkam sustreła ŭ Rasiei. U toj čas jany niaspynna kačavali pa ŭsioj niadaŭna razburanaj impieryi. Vialikija tabary naličvali bolš za 200 čałaviek. Zvyčajna ad 20 da 50 siemjaŭ. Kožny tabar pakidaŭ paśla siabie znak — paviazvali na drevach stužačku ci viaroŭku, kab tyja cyhanie, što pryjduć, mahli ich znajści.
«Usiu siamju zakapali ŭ jamie»
Druhuju suśvietnuju vajnu Kaciaryna Rajsonaŭna sustreła ŭžo pad Bieraściem u Biełarusi. Adnak tyja ž niemcy, jakija ŭ pieršaj vajnie jaje vyratavali, u čarhovaj vajnie źniščyli ŭsiu jaje siamju.
«My tady kačavali. Niemcy ž nie lubili cyhan, jak i habrejaŭ. Uvieś naš tabar, tady akružyli. Usiu maju siamju, žančyn ź dziećmi hrudnymi, mužčyn, dziaciej, starych — usich sahnali ŭ jamu i zakapali žyvymi. Z usiaho tabaru nas vyratavałasia čałaviek šeść, chto paśpieŭ u lesie schavacca. Žančyny, kali chavalisia ź dziećmi hrudnymi, zakryvali im rociki, kab tyja nie płakali. Byvała takoje, što paśla jany zadychalisia», — uspaminaje Kaciaryna Rajsonaŭna.
Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
Žančynie ŭdałosia vyžyć razam z mužam i dziećmi. Niekatory čas jany jašče kačavali pa ŭkrainskim Paleśsi. Potym trapili ŭ Varoniežskuju vobłaść. Paśla zakona ab asiełaści cyhan u 1956 hodzie, u Varoniežskaj vobłaści jany zastalisia pracavać u kałhasie.
«Ja nie mnoha pracavała ŭ kałhasie. Bolš muž moj i syny. A tak pajdu, cialat pakarmlu. U mianie ž dziaciej było 12 hałoŭ. Treba było ich hladzieć. A muža majho ŭžo 25 hadoŭ niama», — kaža baba Kacia.
Dziaciej Kaciaryny Rajsonaŭny taksama raskidała pa ŭsim śviecie: chto ŭ Biełarusi zastaŭsia žyć, chto va Ukrainie. Paśla śmierci muža žančynu zabrali ŭ Biełaruś, dzie jana žyvie ŭžo kala 20 hadoŭ. Zaraz babulaj apiakujecca ŭnučka Rubina.
«Kroŭ niavińnicy raskryvajecca byccam ruža»
Uzrost patencyjnaj cyhanskaj niaviesty pačynajecca z 15-ci hadoŭ. Jak raspaviadaje ŭnučka Rubina, dzied skraŭ maładuju Kaciarynu ŭ 16. Na toj momant jamu było 38. Kradziež niaviestaŭ adna ź vielmi daŭnich cyhanskich tradycyj. Skraŭ — aznačaje, što jany razam źbiehli. Pakolki dziaŭčyna ŭ lubym vypadku pavinna prajści pravierku na cnatlivaść, padčas uciokaŭ maładyja čaściakom prychoplivajuć z saboj praścinu, kab byŭ dokaz spałučanaj pary i dziaŭčyna nie zaplamiła honar siamji. Siońnia, jak i daŭniej, svaty abo starejšyja žančyny praścinu vynosiać na ahulnuju pravierku.
«Adroźnić kroŭ niavińnicy vielmi lohka. Jana nie padobnaja da zvyčajnaj kryvi ad parezu. Z praściny jaje časam ukidajuć u šklanku z harełkaj, dzie jana raskryvajecca, jak buton ružy. Hetuju kroŭ ničym nie admyješ», — kaža Rubina.
Siońnia cyhanskaje viasielle hulajuć piać dzion u restaranie, a paśla jašče try dni ŭ chacie. Za ŭsio całkam płacić muž, jaki musić kupić navat sukienki dla ŭsich žančyn. Viasielle na 200 čałaviek ličycca vielmi ścipłym, u asnoŭnym zaprašajuć minimum 600-800. Takoje viasielle abychodzicca, zvyčajna, u 10-15 tysiač dołaraŭ. Ale ŭsio heta pry ŭmovie, što siemji pamiž saboj damoviacca. A byvaje takoje, što i nie damaŭlajucca, tady treba viarnuć dziaŭčynu nazad. Kali niaviestu nie addaduć, to moža ŭźniknuć sapraŭdnaja trahiedyja.
Praŭnučki baby Kaci. Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
«Hadoŭ 10 nazad maju stryječnuju siastru skrali čužyja cyhany. Usie našyja mužčyny pajšli zabirać jaje nazad. U vyniku była pierastrełka. Pra heta navat u haziecie Voranaŭskaj pisali. Niekalkich čałaviek zabili. Majho dziadziu asudzili na 9 hadoŭ, baćku na 9 i brata na 7. Maładym tady nie dali žyć razam, jany rasstalisia. Siastra vyjšła zamuž, a chłopiec toj pamior», — raspaviadaje Rubina.
Adnak paśla viasiella ŭsie ž taki cyhanskija pary ŭ bolšaści trymajucca razam na ŭsio žyćcio.
Recept daŭhalećcia ad baby Kaci
My nie mahli nie spytacca ŭ spadaryni Kaciaryny, što treba rabić, kab pražyć doŭha i ščaśliva. Sa svajho dośviedu žančyna nam raspaviała, što nikoli nie pryznavała nijakich lekaŭ. Kali joj balić hałava, jana prosta naciraje skroni cytrynavym sokam. Taksama babula kožny dzień vypivaje harbatu ź limonam i čaračku kańjačku.
«Prosta mienš treba dumać pra svaje balački i nie pierastavać pracavać», — skazała jak adrezała Kaciaryna Rajsonaŭna.
26 traŭnia spadaryni Kaciarynie spoŭniłasia 119 hadoŭ. Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
Tajamničaja cyhanskaja mahija
Baba Kacia tym časam paabiacała, što nam pavarožyć. Siarod cyhan jaje ličać vielmi mocnaj varažbitkaj. U kaho nie spytajsia, usie kažuć adno: Rajsonaŭna vielmi dobra pradkazvaje budučaje i dapamahaje ludziam. Adzin ź miascovych chłopcaŭ chvaliŭsia, jak baba Kacia za dzień vylečyła jamu jačmień na voku.
Paśla razmovy spadarynia Kaciaryna dała nam pa kavałačku paparaci i skazała, što jana budzie nas achoŭvać ad złoha voka. Što cikava, samym mocnym cyhanskim talismanam dahetul ličycca vołas z matčynaha łona — niepieramožnaja mahija žančyny, jakaja naradžaje. Taki vołas układajecca ŭ kułon i dorycca dziciaci pry naradžeńni. Taki kułon čałaviek budzie nasić na šyi ŭsio žyćcio. Potym jon moža pieradavacca z pakaleńnie ŭ pakaleńnie. Varožać u cyhan tolki žančyny. Dar pieradajecca pa žanočaj linii.
Baba Kacia pavaražyła i žurnalistam. Fota: Vasil Małčanaŭ, Biełsat
A što nam skazała baba Kacia? Niachaj zastaniecca z nami. U lubym vypadku nichto ad svajho losu nie źbiažyć, a niechta ŭmudrycca i pabuduje jaho sam. A vieryć treba ŭ toje, što ŭsio budzie dobra. Jač Devłes, i pa-cyhansku — z Boham!