Maładziečaniec nabiŭ na tvary tatuiroŭku «ščaście» FOTY
Hiermanu Kruhłovu z Maładziečna 19 hadoŭ. Tatuiroŭku «Ščaście» na tvary maładzion zrabiŭ letaś, kali śviatkavaŭ svajo paŭnalećcie.
Za hod, pryznajecca Hierman, uvahi da jaho stała bolej, niekatoryja prosiać jaho sfatahrafavacca razam, ale jość i takija, što nie saromiejucca pakazvać na jaho palcam i krucić palcam la skroni.
Ale Hiermana heta nie zasmučaje. Tatuiroŭka jamu nie pieraškadžaje.
«Našaj Nivie» Hierman raskazvaje, što ŭ toj momant adčuvaŭ siabie absalutna ščaślivym, tamu i vybraŭ słova «ščaście».
«Nabiŭ tady, kali pačaŭ rabić muzyku. Dla mianie ščaście zaklučajecca ŭ muzycy, paśla hetaha ja nabiŭ jašče notku na tvary», — kaža Hierman.
Ci była tatuiroŭka adnym sa sposabaŭ adkasić ad vojska? Hierman zapeŭnivaje, što nie.
«Ja sirata, u armiju nie pajšoŭ i tak by», — kaža jon.
Ci dumaŭ chłopiec pra toje, što tatu moža pieraškodzić jamu ŭładkavacca na dobruju pracu?
«Ja zaraz zarablaju na rekłamie ŭ internecie, bolš nidzie nie pracuju. Naohuł, maja mara — stać viadomym», — pryznajecca chłopiec.
U Hiermana i jaho dziaŭčyny Nastaśsi nie tak daŭno naradziłasia dačka.
«Z Hiermanam my znajomyja daŭno. Jon — najlepšy siabar majho brata, časta byvaŭ u nas u haściach. Paznajomilisia, stali sustrakacca. Pa praŭdzie skazać, my jašče nie žanatyja, žyviom na dva harady: Hierman u Maładziečnie, ja z mamaj u Vilejcy, ale bačymsia ź im kožny dzień», — raskazvaje Nastaśsia.
Dyk ci škaduje Hierman, što niekali zrabiŭ tatuiroŭku na tvary?
«Nie škadujcie pra toje, što rabili kaliści z uśmieškaj», — adkazvaje jon.