«Hulajecie ŭvieś dzień, a vam jašče i hrošy płaciać». Dziaŭčaty z Wargaming — pra pracu ŭ IT, lubimyja hulni i biełaruskuju maru «zamuž za prahramista»
World of Tanks — samaja viadomaja biełaruskaja hulnia. Pa ŭsim śviecie ŭ «tančyki» zavisaje bolš za 160 miljonaŭ čałaviek. Mužčyny ŭ asnoŭnym. Ale siarod tych, chto dapamahaje raspracoŭvać WoT, niamała dziaŭčat. My pahutaryli ź imi pra pracu ŭ IT, lubimyja hulni, stereatypy i biełaruskuju maru pra žanicha-prahramista.
«Pracavała na padšypnikavym zavodzie i zasumavała»
Enierhietyk z adukacyi Alena Stałyhva raniej pracavała na Minskim padšypnikavym zavodzie. Trapiła tudy na raźmierkavańnie paśla BNTU. I zasumavała.
«Napeŭna, tamu, što ja pryvykła šmat vučycca, a na zvyčajnaj pracy zusim inšyja zadačy. Ja vyrašyła pašukać toje, što mnie cikava. Uspomniła, što zaŭsiody była z kampjutaram na ty, zachaplałasia hadžetami, i padumała: čamu b nie? Padčas raźmierkavańnia ja pajšła na pierapadrychtoŭku ŭ BNTU na prahramista-veb-dyzajniera. Paŭtara hoda, viačerniaje navučańnie. Pa adčuvańniach pierapadrychtoŭka była ciažejšaja, čym pieršaja vyšejšaja adukacyja. Było šmat praktyki, damašniaj raboty».
Paśla dziaŭčyna skončyła kursy pa śpiecyjalnaści UX-dyzajniera i ŭładkavałasia na svaju pieršuju pracu ŭ IT. Kaža, što znajści rabotu było nieskładana — składaniej utrymacca na joj. Treba pastajanna navučacca.
Minski centr raspracoŭki Wargaming staŭ druhoj Leninaj kampanijaj. Tut jana robić interfiejs dla WoT.
«Pakolki naša kampanija vielmi viadomaja, zvyčajna ŭsie adkazvajuć zachoplenym «voŭ», kali daviedvajucca, dzie ja pracuju. A taksisty adrazu pačynajuć skardzicca, što tank staŭ słabym», — uśmichajecca dziaŭčyna.
Siarod cikavych prajektaŭ, nad jakimi jana pracavała, — mahčymaść nanosić na tank roznyja kamuflažy, farby, nadpisy, emblemy. Hetuju opcyju raźvivali dva hady. Inšy prajekt — minułahodni anłajn-marafon, prymierkavany da 75-hodździa vysadki ŭ Narmandyi.
«My kožny dzień pakazvali hulcam novy cikavy histaryčny fakt pra jaje. Heta vysadka adbyvałasia ŭ składanych umovach, i, kab adzin bok moh abaraniacca, a druhi napadać, treba było być vielmi vynachodlivym. Na bazie tankaŭ rabili i ahniamioty, i masty, prydumlali tanki, jakija ŭmieli płavać», — raskazvaje Alena.
Sama dziaŭčyna ŭ tanki hulaje praktyčna štodzień.
«U mianie kala 5000 bajoŭ. Mnie padabajecca hulać na ZT i ciažkich tankach. Na lohkich — pa nastroi. Lubimyja tanki — scorpion G, Chrysler GF, elc even 90. Ja atrymlivaju zadavalnieńnie ad hulni, u mianie niama prafdefarmacyi.
Naohuł, ja ź dziacinstva hulaju. Pamiataju, jak my zapisvali hulni na dyskiety: raźbivali na dźvie častki i dvojčy nasili. Z apošniaha — prachodziła Detroit. Vielmi cikavaja i aktualnaja hulnia na PlayStation pra androidaŭ, jakija dapamahajuć ludziam. U Assassin's Creed lublu pahulać, u «Viedźmara». Čakaju «Kibierpank 2077».
Lenin muž nie suprać jaje zachapleńnia: jon i sam lubić kampjutarnyja hulni. Pracuje 3D-mastakom u «tankavaj» kampanii, dzie jany i paznajomilisia.
Chapaje ŭ dziaŭčyny zachapleńniaŭ i nie źviazanych z kampjutaram.
«Ciapier, naprykład, mnie cikava astrałohija, jak by heta dziŭna ni hučała. Chadžu taksama na malunak, na kampazicyju, na kursy pa kreatyŭnaści. Jany ŭsie pašyrajuć śviadomaść. I zajmajusia sportam, bo ŭ nas siadziačy ład žyćcia».
Alena raskazvaje pra stereatypy ab svajoj prafiesii.
«Adnojčy mianie zabiraŭ taksist z pracy i skazaŭ: kaniečnie, vy tam siadzicie, hulajecie ceły dzień, a vam za heta hrošy płaciać. Na što ja jamu: nu kaniečnie, vy ž ceły dzień katajeciesia pa horadzie, i vam za heta hrošy płaciać. Paśmiajalisia.
Jašče zaŭvažaju, što mnohija ludzi nie ź IT dumajuć, što jość tolki prahramisty i teściroŭščyki. Nasamreč vielmi šmat śpiecyjalnaściaŭ u IT: i moŭšn-dyzajniery, i dyzajniery efiektaŭ — biaskoncy śpis».
«Prahramistaŭ nie cikaviać pachody ŭ darahija restarany — ich cikaviać ałharytmy»
Sofja Čabanava — kiraŭnica UX-łabaratoryi minskaha centra raspracoŭki Wargaming. U hetuju łabaratoryju zaprašajuć hulcoŭ, kab prateścić abnaŭleńni «tankaŭ». Stać udzielnikam daśledavańnia moža luby.
«Usie našy hulcy znachodziacca ŭ roŭnych umovach. My dasyłajem im zaprašeńnie, jany mohuć zapoŭnić ankietu. Za hod zaprašajem prykładna 2000 čałaviek, — raskazvaje dziaŭčyna. — Ja dapamahaju zrabić hulniu zrazumiełaj i prostaj. Maja kamanda — suviaznaje źviano pamiž raspracoŭščykami i karystalnikami. Ja pavinna sabrać zvarotnuju suviaź abjektyŭna. I raspracoŭščyki ŭžo źmirylisia z tym, kab mianie nie zabivać, kali vyniki daśledavańnia ich nie radujuć (uśmichajecca)».
Dahetul dziaŭčyna pracavała va ŭniviersitecie, dzie kiravała padobnaj łabaratoryjaj, ale ŭ joj pravodzilisia daśledavańni ŭ asnoŭnym prostych sajtaŭ. Hulni stali dla jaje čelendžam.
«Pakolki my ŭ SND rabili heta pieršymi, to prabiralisia praź niearanaje pole, railisia z našymi kalehami za miažoj», — kaža jana.
Sofja rodam ź Piciera. Vučyłasia ŭ fizmatškole, paśla ŭ Sankt-Pieciarburhskim dziaržaŭnym univiersitecie na śpiecyjalnaści «prykładnaja infarmatyka ŭ halinie mastactvaŭ i humanitarnych navuk».
A voś u hulni ŭ dziacinstvie zavisała redka.
«Pieciarburh — heta horad krychu pra inšaje, — uśmichajecca Sofja. — Tam jość šmat miescaŭ, kudy schadzić, — muziei, teatry. Heta nakłała adbitak. U mianie Ermitaž prosta ŭ susiednim domie znachodziŭsia, tamu my ź siabroŭkami chadzili tudy na vychodnych».
U Minsku dziaŭčyna žyvie vośmy hod — pierajechała dziela pracy ŭ Wargaming. Bajałasia, što biełaruskaja stalica budzie pravincyjnaj — akazałasia, darma.
«Z taho, što mnie asabliva tut padabajecca, ja b vyłučyła čyściniu, zachavańnie pravił darožnaha ruchu, draniki z chaładnikom i aziorny kraj na poŭnačy krainy»,
— dzielicca Sofja.
A voś muziejaŭ u Minsku joj nie chapaje.
«Časam lotaju ŭ Pieciarburh, u Vienu ŭ opieru. U hetym hodzie chadziła na navahodni bal u Vialiki teatr Biełarusi, rychtavałasia try miesiacy da tancaŭ».
Biełaruskuju movu Sofja dobra razumieje, choć, zaŭvažaje, i nie časta čuje jaje ŭ horadzie. Kaža, kali i nie viedaje niejkaje słova, to starajecca zdahadacca pa kantekście.
Ci šmat času jana sama hulaje ŭ «tančyki»?
«Ja starajusia pravieści chacia b 10-15 bajoŭ na tydzień. Nie vielmi lublu hulać na «ciažach». Mnie bolš padabajucca siarednija ci lohkija tanki: ty chucieńka pryjechaŭ, pastralaŭ i źbieh. Ja razumieju, što, kali stratehičnuju hulniu budavać na karcie, na vysokich łevałach, «ciaž» — vielmi zachaplalny tank, ale dla mianie jon zanadta pavolny».
Bolšaść supracoŭnikaŭ kampanii — mužčyny, ale ŭ kamandzie Sofji dźvie traciny — dziaŭčaty.
«Ja b i chacieła najmać bolš maładych ludziej, ale, na žal, niama takich, jakija b i cikavilisia hulniami, i razumieli ŭ markietynhavych daśledavańniach, psichałohii, IT, i pa-anhielsku razmaŭlali. Dziaŭčaty z usim hetym razam spraŭlajucca ŭ siarednim lepš, čym chłopcy. Apošnich zvyčajna padvodzić abo psichałohija, abo anhielskaja. I jašče adzin kirunak, jaki dla nas važny, — heta user experience. Jamu nidzie nie vučać, i treba samomu čytać knižki i raźbiracca, što heta takoje. Chłopčykam, vidać, usiedlivaści nie chapaje. Heta maje zdahadki.
Viedaju, što sprabujuć kazać, što žančynam składaniej raści ŭ IT. Ščyra, mnie zdajecca, heta jakraz taja śfiera, u jakoj tvoj rozum vyrašaje mnohaje. Ja ni razu nie sutykałasia z abmiežavańniami ci sprobami skazać «dziaŭčyna, tvajo miesca na kuchni, idzi vary boršč».
Prykład majoj kamandy pakazvaje, što cikaŭnaść, usiedlivaść i pracavitaść dziaŭčat dapamahajuć im damahčysia našmat bolšaha, čym mužčynam».
Prakačvać adukacyju ŭ IT davodzicca pastajanna. Sofja kaža, što lepšy varyjant — zaniatki z trenieram i navučańnie maładych śpiecyjalistaŭ. Dobruju knižku jašče pasprabuj adšukać: mnohija — heta prosta pryhožyja historyi pośpiechu.
Pra maru biełaruskich žančyn — znajści muža-prahramista — Sofja žartuje: usio nie tak prosta.
«Pamiataju, jak pryjšła da svajho majstra pa brovach, a jana raskazvaje: voś, učora paznajomiłasia z ajcišnikam, ale jon taki dziŭny, kvietak mnie nie doryć. Ja tłumaču: jon prahramist. Jaho nie cikaviać pachody ŭ darahi restaran, brendziravanyja rečy — jaho cikaviać jahonyja ałharytmy.
Tabie treba svoječasova pakłaści čystuju futbołku ŭ toje miesca, dzie lažać futbołki, kab jon jaje rankam nadzieŭ.
Heta čałaviek bolš zakryty, vyciahnuć jaho na viečarynu dastatkova składana. Jany lubiać razmaŭlać pra składanyja rečy, kancepcyi, struktury. Tolki vielmi vialikaje samavałodańnie i raźvićcio emacyjnaha intelektu takoha mužčyny moža dapamahčy ŭ vybudoŭvańni adnosin. Jość vialikaja roźnica pamiž maraj i tym, jakoje nasamreč žyćcio z prahramistam doma».
Zarobki dziaŭčaty nie raskryvajuć.
«Heta kanfidencyjnaja infarmacyja. Navat unutry kamandy nichto nie viedaje, chto kolki atrymlivaje», — tłumačyć Sofja.
«Žartujuć, što pryjšła siudy, kab znajści žanicha»
98% hulcoŭ u tanki — mužčyny. A ŭ sacsietkach na ich pytańni i pretenzii adkazvaje dziaŭčyna. Nadzieja Kanavałava pracuje ŭ World of Tanks SMM-mieniedžaram. Raskazvaje, što dziaŭčatam-hulcam u ich pabliku lohka stać papularnymi. Dastatkova napisać štości pa temie — adrazu źbiareš kuču łajkaŭ i kamientaroŭ.
Siarod hulcoŭ šmat cikavych piersanažaŭ.
«Naprykład, byŭ miechanik Biełavii, majstar, jaki skrafciŭ dla našaj kampanii ceły tank z žalezu, — pieraličaje Nadzieja. — U nas vielmi šmat ludziej, jakija cikaviacca historyjaj vajennaj techniki — inakš adkul usie hetyja kryki «niehistaryčna, dzie vy bačyli hety tank». Faktyčna da luboj łakacyi i tanka mohuć pryčapicca i skazać: takoha nie było».
Pracavać siudy Nadzieja pryjšła piać hod tamu.
«Jakraz u toj čas, kali heta stała mejnstrymam, — žartuje jana. — Ja dumaju, raniej skazali b: o, kłasna, tančyki, raskažy, jak tam što. A zaraz takija: a, nu ŭ mianie znajomy ŭ Epam, što tut takoha. Heta stała bolš zvykłym».
Dahetul dziaŭčyna pracavała markietołaham, zajmałasia SMM, pisała artykuły pra kampjutarnyja hulni i kibiersport. I sama abažała hulni.
«Ja kaliści ŭ dziacinstvie chadziła ŭ kampjutarny kłub — jon byŭ u pieršym padjeździe majho doma, u padvale, — i majoj pieršaj hulnioj była Diablo II.
U anłajn-hulni ja amal nie hulała, bo jany ŭsie patrabavali vielmi šmat času. Ale ŭ 2012 hodzie ja zarehistravałasia ŭ «tančykach», tam jašče byŭ prymityŭny interfejs u paraŭnańni z sučasnym, usio vielmi prościeńka. Mnie padabałasia hulać na arcie, bo heta praktyčna marski boj».
Nadzieja pryznajecca, što kali jość volny čas, to moža zasieści hulać na ŭsie vychodnyja. Ciapier voś prachodzić Hades.
Siarod inšych chobi dziaŭčyny — fatahrafija, padarožžy i stralba z łuka. Stralboj dziaŭčyna surjozna zajmałasia niekalki hod, navat była ŭ kłubie. U volny čas jana taksama adnaŭlaje domik za horadam, jaki zastaŭsia ad prababuli.
Da stereatypaŭ pra pracu ŭ IT Nadzieja stavicca z humaram.
«Časam žartujuć, što pryjšła siudy, kab znajści žanicha. Na samaj spravie, ja liču, što dziaŭčaty ŭ IT čaściakom našmat bolš zajzdrosnyja niaviesty»,
— zaŭvažaje Nadzieja.
Jana pracuje ŭ čysta mužčynskim kalektyvie, razam ź joj u kabiniecie adny chłopcy.
«Mnie vielmi ź imi pašancavała. Pra mužčynskija kalektyvy zvyčajna raskazajuć niejkija žachi, ale maje chłopcy mianie, musić, bierahuć ad hetaha».
Na śviaty dziaŭčynu zavalvajuć kvietkami. Kaža, što adnojčy padaryli taki vializny bukiet, što daviałosia kuplać viadro, kab davieźci ŭsio dadomu.
U Wargaming, jak i ŭ mnohich IT-kampanijach, šmat rełaks-zon. Ale, zapeŭnivaje Nadzieja, rabotniki nie zavisajuć tam cełymi dniami, jak moža padacca, bolšuju častku dnia ŭsie pracujuć.
«Ja časam sprabuju vybracca ŭ rełaks, kab pieravieści duch, ale i tam ludzi zvyčajna pracujuć — źbirajuć mitynhi. Maksimum paru razoŭ na tydzień kładusia ŭ masažnaje kresła i prašu: tak, usio, nie čapajcie mianie», — uśmichajecca dziaŭčyna.
Z nami Nadzieja hutaryć pa-biełarusku. Rodnuju movu jana dobra viedaje dziakujučy baćkam-fatohrafam.
«Da 10 hadoŭ ja razmaŭlała vyklučna pa-biełarusku ź siamjoj i siabrami, potym stała mieć bolš znosinaŭ sa źniešnim śvietam i pierajšła na ruskuju movu. Ale ŭ mianie jość siabra z Murmanska, jaki vielmi zacikaviŭsia vyvučeńniem biełaruskaj movy i historyi, my ź im čas ad času razmaŭlajem».