Ład Kastra
Fidelu Kastra -- 80 hod.
Siarod šmatlikich hieahrafičnych kliše jość samaje admietnaje. Jano idzie adrazu paśla «Tumannaha Albijonu, «Padniabiesnaj» i «Krainy ŭziachodiačaha sonca». Heta -- «Vostraŭ svabody». Savieckaje kliše chałodnaj vajny paśpiachova pierajšło ŭ siońniašni ŭžytak. I nikoha nie biantežyć, naprykład, skaz «Novyja represii na Vostravie svabody». Źmianiłasia historyja, hieahrafija, palityčnyja kody – słovazłučeńnie zastałosia.
U adroźnieńni ad Anhlii, Kitaju, Japonii, za jakimi šmatviekavaja tradycyja, tut – vobraz usiaho tolki saraka ź liškam hadoŭ. Luboŭ da Kuby prajšła daŭno, u hłybokija savieckija časy, kali ŭźnikła prypieŭka: "Kuba, vierni naš chleb, / Kuba, voźmi svoj sachar, / nam nadojeł tvoj kosmatyj Fidiel, / Kuba, idi ty na ...". Kuba źmiaściłasia na dalokija ŭskrainy śviadomaści, ale ŭ joj mocna zasieła fihura pravadyra -- Fidela Kastra.
Kali kažuć «charyzmatyčny lider» -- heta pra jaho. Ale Fidelu ničoha nie ŭdałosia na Kubie. Usie revalucyi biazhłuzdyja, a kubinskaja revalucyja niečuvanaja pa kolkaści niedarečnaściaŭ i biazdarnaściaŭ, heta režym Batysty sam siabie vyčarpaŭ i abrynuŭsia ŭ ruki Kastra. Ničoha nie atrymałasia i potym: ni stvaryć supraćvahu ZŠA, ni ŭźniać ekanomiku, ni davieści da roskvitu kulturu. Z Kuby jak biehli ŭ pačatku 1960-ch, tak i praciahvajuć biehčy.
Usio heta viadoma. Ale niama nivodnaha łaciamerykanskaha (dyj inšaha) papulisckaha lidera, jaki b nie vykazvaŭsia ŭ lubovi da Fidela. Kastra – lakamatyŭ. Uha Čaves abdymajecca z Łukašenkam, Pucinym i Achmadziniedžadam, bo razumieje, što ŭ jaho samoha, zroblenaha kamiennaj siakieraj, niama šancaŭ biaz źviazki z Kastra. U taho – jašče jość flor samoha słova «revalucyja», jon u svaje 80 zachavaŭ enerhiju (pramaŭlaje ŭžo nie šeść hadzinaŭ biez papierki, ale na dźvie z pałovaj jaho chapaje) i amal raniejšy imidž ramantyčnaha "barbuda".
Pryciahalnaść Kastra niesumnienna: niešta ŭ im znachodzili Markies dy inšyja intelektuały. Ale j hramadzkaja charyzma -- taksama. Vyklučny pamier doŭhačasovaści režymu, jaki nie trymajecca ni na čym, aproč samoha pravadyra.
Nahladny i pavučalny prykład sapraŭdnaj dyktatury, z tych, što daŭno syšli ŭ padpolle. Čaves, kiraŭnik bahataj naftavaj Venesueły, nia horš inšych bačyć ubohaść kubinskaha žyćcia, ale biaźmiežnaja ŭłada zaŭsiody zdajecca źviazanaj ź biaźmiežnym žavieram i luboŭju. Heta nieadolna pryciahvaje. Pry hetym lohka ŭjavić – ź jakim treskam i bulkatańniem laśnie ŭ ništo kraina Kastra ź jahonym sychodam. Mienavita tak, nie kraina, pabudavanaja Kastra, bo jon ničoha nie pabudavaŭ, a jahony ład, bo jon zdoleŭ pabudavać narod pad siabie.
Piotar Vajl