Biełarus pajšoŭ da kalinoŭcaŭ praz Homielskuju vobłaść. Voś što było ź im dalej
U 2022-m Jaŭhien Karpaŭ vyrašyŭ dałučycca da pałka Kalinoŭskaha, ale šlach dla hetaha vybraŭ niestandartny — praź biełaruska-ŭkrainskuju miažu. Były palitźniavoleny raskazaŭ «Našaj Nivie» pra svaje pryhody.
Jaŭhien Karpaŭ. Fota: archiŭ surazmoŭcy
«Bajsoł» adkryŭ zbor, kab dapamahčy Jaŭhienu ŭładkavacca ŭ zamiežžy — paŭdzielničać možna tut.
«Vyrašyŭ pasprabavać nielehalna pierasiekčy miažu z Ukrainaj»
Kali pačałasia poŭnamaštabnaja vajna va Ukrainie, žycharu Mahilova Jaŭhienu Karpavu byŭ 31 hod. Mužčyna pracavaŭ inžynieram na pryvatnym pradpryjemstvie pa vytvorčaści bytavoj chimii.
Pačatak vajny jaho šakavaŭ, jak i saŭdzieł Biełarusi ŭ vajnie:
«Štodzień prahladaŭ naviny, telefon ad ich razryvaŭsia. Dumaŭ, čym ja mahu być karysny. Finansava [dapamahčy]? U mianie byli nie takija vialikija dachody, dyj mnie zdavałasia, što hetaha nadta mała. Pabačyŭ navinu pra połk Kalinoŭskaha, što biełarusy [tam] vajujuć na baku Ukrainy.
Mnie vielmi spadabaŭsia ich łozunh — vyzvaleńnie Biełarusi praz vyzvaleńnie Ukrainy, ja i ciapier u heta vieru. Napeŭna, heta byŭ hałoŭny tryhier, čamu ja vyrašyŭ dałučycca da ich».
U apisańni da adnaho ź videa na jutub-kanale Nexta Jaŭhien znajšoŭ bot dla suviazi z pałkom (tady jašče bataljonam) Kalinoŭskaha. Chłopiec padaŭ zajaŭku, i praź niejki čas ź im źviazalisia:
«Prajšoŭ vieryfikacyju, skazali, što prymajuć mianie i što treba jechać u Polšču. Ja raniej jeździŭ za miažu tolki ŭ Rasiju i Ukrainu, nie ŭjaŭlaŭ, jak robiacca vizy. Pasprabavaŭ sam zapisacca ŭ vizavy centr — nie viedaju, jak ciapier, ale tady heta było prosta nierealna.
Byli kvoty na zapisy, ale jany źnikali ŭ toj ža momant, kali źjaŭlalisia. Napeŭna, turystyčnyja ahienctvy nabyvali hetyja miescy i potym ich pradavali. Karaciej, u mianie nie atrymlivałasia zrabić vizu samastojna».
Jaŭhien raskazvaje pra pierapisku ŭ bocie: maŭlaŭ, zadavali ahulnyja pytańni — ci słužyŭ u armii, čym zajmajecca. Paprasili dasłać fota z pašpartam i napisać peŭny tekst na papiercy, kab paćvierdzić datu, kali zrobleny zdymak.
Prajšło paru miesiacaŭ, i pozna ŭviečary ŭ dźviery da Jaŭhiena pahrukali:
«Paśla ja pačuŭ, jak u zamku pavaročvajecca kluč, a klučy ad majoj kvatery byli tolki ŭ maci. Ale dźviery byli začynienyja jašče na adzin zamok, jaki adčyniajecca tolki znutry, tamu dźviery nie adčynilisia.
Pačuŭ hołas majoj maci, jakaja stajała z taho boku. Jana kazała niejkamu mužčynie — «napeŭna, jaho niama doma». Tady ja zrazumieŭ, što heta była milicyja, bolš nichto nie moh pryjści tak raptoŭna i pozna, kala 10-j hadzin viečara».
Dyk jak znajšli Jaŭhiena? Chłopiec upeŭnieny, što bot, kudy jon pisaŭ, byŭ sapraŭdnym, a nie padrobkaj siłavikoŭ.
Ale Jaŭhien sam pisaŭ u telehramie kamientary, u jakich raskazvaŭ, što padaŭ zajaŭku ŭ połk Kalinoŭskaha. Niekali chłopiec byŭ padpisany ŭ akaŭncie ŭłasnym imiem, u 2020-m źmianiŭ nik, ale akaŭnt zastaŭsia tym ža — vierahodna, praz hetuju nieaściarožnaść jaho i vyličyli.
Toj vizit siłavikoŭ mocna napužaŭ biełarusa. Jon vyrašyŭ, što treba terminova źjazdžać z krainy. Ale jak heta rabić, kali vizy niama?
«Vyrašyŭ prosta pasprabavać nielehalna pierasiekčy miažu z Ukrainaj, pajści tudy naŭprost. Pajechaŭ tudy ŭžo na nastupny dzień. Asabliva nie rychtavaŭsia, prosta kinuŭ u zaplečnik, što było pad rukoj.
Dajechaŭ da Homiela na ciahniku, a z Homiela na aŭtobusie da horada na miažy».
«Nie dajšoŭ 200 mietraŭ da ŭkrainskaj terytoryi»
U vyniku Jaŭhien apynuŭsia la miastečka Novaja Huta, niedaloka ad adnajmiennaha pamiežnaha pierachodu. Niekalki hadzin chadziŭ u lesie, znajšoŭ ściežku — Jaŭhien kaža, što jamu paščaściła:
«Išoŭ pa bahnistym pralesku, ubačyŭ ściežku. Pajšoŭ pa joj, ubačyŭ pavaleny [pamiežny] płot daŭžynioj mietraŭ ź dziesiać. Prajšoŭ pa tym kalučym drocie płota, rušyŭ dalej chutkim krokam, taksama pa bahnistaj miascovaści.
U niejki momant da mianie padyšli zzadu, niešta skazali pa-ŭkrainsku, ja na siekundu navat padumaŭ, što dajšoŭ. A potym paviarnuŭsia i ŭbačyŭ, što heta biełaruski pamiežnik. Akazałasia, što ja nie dajšoŭ 200 mietraŭ da ŭkrainskaj terytoryi».
Pierakrytaja ŭkrainska-biełaruskaja miaža.
Chłopca pryvieźli na pamiežny punkt, paźniej tudy pryjechali siłaviki. Pačalisia biaskoncyja dopyty. Jaŭhien raskazvaŭ im, byccam va Ukrainie ŭ jaho dziaŭčyna i jon bajaŭsia, što kali pojdzie da jaje lehalnym čynam, jaho tudy nie prapuściać. Tamu, maŭlaŭ, vyrašyŭ iści ściežkaj.
Tym časam siłaviki znajšli ŭ jaho telefonie bot z zajaŭkaj u połk Kalinoŭskaha — chłopiec nie prybraŭ jaho.
Dopyty praciahnulisia ŭ homielskich IČU i SIZA, kudy pryvieźli Jaŭhiena. Paśla 15 sutak za «raspaŭsiud ekstremisckich materyjałaŭ» jaho abvinavacili pa artykule 361-3 KK («Udzieł ci padrychtoŭka hramadzianina Biełarusi na terytoryi zamiežnaj dziaržavy ŭ vajennych dziejańniach biez upaŭnavažańnia dziaržavy»). U vyniku chłopca prysudzili da 2,5 hoda kałonii. Adbyvać termin jaho nakiravali ŭ mahiloŭskuju kałoniju №15.
Voś jak jon zhadvaje čas za kratami:
«Ja dumaju, ludzi ŭvohule ničoha nie viedajuć pra biełaruskuju turmu, pra toje, jak heta žyć u ciesnacie, brudzie, biez pravoŭ, kali ŭ SIZA navat u prybiralniu chodziš pierad usioj kamieraj, kali niama ni dźviarej, ni navat firanak. Niekatoryja ludzi tak žyvuć hadami. U mianie byli sukamierniki, jakija prachodzili pa spravie «Rabočaha ruchu», adzin ź ich pravioŭ u SIZA 22 miesiacy.
Adzin z sukamiernikaŭ patrabavaŭ, kab jamu naležnym čynam akazvali miedyčnuju dapamohu. Tady da nas zajšli supracoŭniki, padkinuli lazo ad brytvy ŭ šafu dla ježy i skazali, što jano naležała tamu sukamierniku. Jaho adpravili ŭ karcar, prosta kab jon nie dadavaŭ im pracy».
U vieraśni 2024-ha Jaŭhien vyjšaŭ na svabodu. U centry zaniataści jamu dali miesiac na toje, kab znajści pracu abo źjechać z krainy, bo chłopiec skazaŭ, što źbirajecca emihravać.
Praź miesiac paśla vyzvaleńnia Jaŭhienu pazvanili i paprasili padyści da RAUSa. Chłopiec vyrašyŭ, što mahli znajści videa z pratestaŭ — jon vychodziŭ na ich jašče ŭ 2020-m, chacia ŭ Mahilovie pratesty i byli nie nadta aktyŭnyja:
«10 žniŭnia [2020-ha] my ź siabrami vyjšli prahulacca, pahladzieć, što adbyvajecca. Pabačyli, što pratestoŭcaŭ na vulicy navat mienš, čym milicyi. Kali my padyšli da siłavikoŭ uščylnuju, prahučała niejkaja kamanda i jany pajšli ŭ ataku, my dvarami źbiahali ad ich. Abyšłosia biez zatrymańniaŭ, ale na kamiery, dumaju, my trapili. Da adnaho z tych, z kim ja tady byŭ, potym prychodzili z vobšukami, ale jon zdoleŭ źjechać».
Dalej pratesty zusim ścišylisia — Jaŭhien uspaminaje, što na vulicy vychodzili tolki dziasiatki mahiloŭcaŭ. Jon miarkuje, što pryčyna ŭ blizkaści Mahilova da Rasii — miascovyja jeździać tudy pracavać i praviedvać svajakoŭ, tamu jany bolš uraźlivyja da prapahandy.
Fota: sacsietki
Z dapamohaj «Bajsoła» Jaŭhien źjechaŭ u Polšču. Ciapier jon zdymaje pakojčyk u pryharadzie Varšavy — maŭlaŭ, choć i składana z transpartam, ale niadoraha. Pakul jon čakaje statusu mižnarodnaj abarony i pierabivajecca padpracoŭkami. Atrymlivajecca nie zaŭždy ŭdała:
«Niadaŭna dva miesiacy ŭvohule nie było padpracovak. Dajšło da taho, što ŭ mianie zastavałasia litaralna 25 jeŭra, i treba było płacić za pakoj. Padviarnułasia niejkaja padpracoŭka, dyk ja išoŭ praz paŭhorada pieššu, prosta kab aščadzić. Kab zapłacić za pakoj, uziaŭ hrošy ŭ doŭh u znajomych.
Ciapier znajšoŭ bolš-mienš stałuju padpracoŭku, stała trochi praściej. Ale nieviadoma, nakolki jaje chopić, niama nijakaj peŭnaści».
Pra toje, što niekali napisaŭ u bot pałka Kalinoŭskaha, chłopiec nie škaduje — kaža, što jak minimum jon pasprabavaŭ. I nie vyklučaje, što ŭ budučyni, kali vyrašyć usie svaje biahučyja prablemy, pasprabuje znoŭ pajści ŭ dobraachvotniki.
«Bajsoł» adkryŭ zbor, kab dapamahčy Jaŭhienu ŭładkavacca ŭ zamiežžy — paŭdzielničać možna tut.