Julija Mickievič: Maje słovy pra turmu vyrvali z kantekstu. Suprać mianie arhanizavali kampaniju ckavańnia
«Turma nikoha nie robić lepšym, tolki horšym», — tak Julija Mickievič, namieśnica pradstaŭnicy pa sacyjalnaj palitycy Abjadnanaha pierachodnaha kabinieta, prakamientavała skandał vakoł pavodzinaŭ Siarhieja Cichanoŭskaha ŭ Ńju-Jorku. Mnohich, u tym liku byłych palitviaźniaŭ, hetaje vykazvańnie abraziła. Julija Mickievič patłumačyła svaje słovy «Našaj Nivie».
Julija Mickievič. Fota: femantiwar.org
Na dumku Julii, jaje słovy byli vyrvanyja z kantekstu — maŭlaŭ, kali pahladzieć usio intervju, a nie čytać cytaty adtul, moža skłaścisia inšaje ŭražańnie.
Paśla taho, jak tyja słovy razyšlisia pa internecie, da Mickievič u sacsietkach źviartalisia byłyja palitviaźni. Žančyna kaža, što jana vybačyłasia pierad imi za svaje słovy i hatova vybačycca publična:
«Prašu prabačeńnia, kali maje słovy kahości pakryŭdzili, začapili ci abrazili. U mianie dakładna nie było takoj mety. I mnie vielmi škada, kali jany prahučali jak abjektyvacyja ci styhmatyzacyja palitviaźniaŭ jak sacyjalna ŭraźlivaj hrupy. Absalutna dakładna ŭ mianie taksama nie było takoj mety.
Heta było abmierkavańnie situacyi ź Siarhiejem Cichanoŭskim u Ńju-Jorku. Kali ja skazała frazu, što turma nikoha nie robić lepšym, a tolki horšym, ja mieła na ŭvazie psichałahičny i emacyjny stan čałavieka, jaki niadaŭna vyjšaŭ z-za krataŭ. Paśla stolkich hadoŭ u žachlivych umovach, u tym liku katavańniaŭ, jak i ŭsie palitviaźni, jon prachodzić praź vielmi traŭmatyčny dośvied. I hety dośvied moža ŭpłyvać na pavodziny — nie zaŭsiody i nie va ŭsich, ale moža».
Da taho, što jaje słovy vyklikali šmat abmierkavańniaŭ, Julija stavicca spakojna — ludzi majuć prava vykazvacca.
Ale Mickievič ličyć, što suprać jaje arhanizavanaja kampanija ckavańnia:
«Peŭnyja ludzi, dakładniej adzin čałaviek, jaki viadzie suprać mianie kampaniju ckavańnia, skarystaŭ hetuju situacyju, kab praciahnuć i ŭzmacnić napadki. Jana raspaŭsiudžvaje šmat chłuśni, bulinhu, charasmientu. Ciapier ja taksama znachodžusia pad vialikim ciskam, padobna da majoj kalažanki Nasty Bazar, tolki ŭ inšym kiejsie. Hetaja chvala vykarystoŭvajecca, maštabirujecca, pra mianie pišuć u roznych čatach, dadajučy zusim łžyvuju infarmacyju, jakaja navat nie datyčycca zhadanaj situacyi. Heta ŭsio ŭzmacniajecca.
Asabliva ciažka, kali ja ciapier pracuju ŭ jakaści mientarki i kaardynuju z boku APK žanočuju lidarskuju prahramu dla biełaruskich aktyvistak, a taksama zajmajusia inšymi pracoŭnymi napramkami. U tym liku ja pracuju z temaj palitviaźniaŭ i maju znajomych i siabroŭ siarod ich, asabliva žančyn, jakija dzielacca svaim traŭmatyčnym dośviedam. Tamu ja vielmi adčuvalna i z empatyjaj staŭlusia da hetaj temy. Akramia taho, maja praca ŭ Kabiniecie źviazanaja z padtrymkaj uraźlivych hrup, i heta moj asobny kirunak dziejnaści».
Pavodle słoŭ Julii, havorka pra Jaŭhieniju Doŭhuju, žurnalistku i zasnavalnicu pravaabarončaj inicyjatyvy «Palitviazynka». Mickievič kaža, što kampanija ckavańnia z boku Doŭhaj u jaje adras pačałasia jašče tady, kali Julija trapiła na svaju pasadu ŭ APK:
«Ja nie viedaju, z čym heta źviazana i čamu jana tak robić. Doŭhi čas ja maŭčała, ale ciapier hetaja situacyja ŭžo maje vielmi ciažkija nastupstvy dla majho psichičnaha zdaroŭja i emacyjnaha stanu, bo ja taksama maju peŭnyja dyjahnazy i ja taksama čałaviek».
«Uvohule nie razumieju, pra što havorka», — prakamientavała situacyju Jaŭhienija Doŭhaja.