Niebiesnaja tavierna
Dyskahrafija. Volha Zaleskaja ŭ supravadžeńni WZ-Orkiestra, Vigma, 2006.
Lider WZ-Orkiestra tut vystupiŭ mastackim kiraŭnikom prajektu, ale ŭ samu tvorčaść rasiejskamoŭnaj śpiavački nia ŭmiešvaŭsia — muzyka i słovy jejnyja.
Lider WZ-Orkiestra tut vystupiŭ mastackim kiraŭnikom prajektu, ale ŭ samu tvorčaść rasiejskamoŭnaj śpiavački nia ŭmiešvaŭsia — muzyka i słovy jejnyja. Hetak «Suzorje» kaliści akampanavała Nadziei Mikulič.
Tolki ŭ našym vypadku muzyki heta robiać sa svajoj voli, a značyć — z bolšaju achvotaju. Bajan Šuvałava i skrypka Minčanki tut akurat vyznačajuć atmasferu i nastroj uporavień z hołasam Volhi Zaleskaj. Dy jašče hitara Ivanoviča rasstaŭlaje akcenty. Časam zdarajecca, što muzyki adsoŭvajuć na druhi plan samu śpiavačku.
Niešta padobnaje ŭ instrumentalistaŭ z WZ-Orkiestra atrymałasia i z apošnim dyskam Alesia Kamockaha. Mahčyma, tamu jahony «Dach» i «Tavierna» Zaleskaj vydajuć na brata i siastru. I Kamocki, i Zaleskaja zahłyblajucca ŭ svaje adčuvańni i pačućci, jany ramantyki, schilnyja da santymentaŭ.
Tolki adzin adčuvaje viasnu «nievialikimi častkami», a druhaja niazmušana prapanoŭvaje: «Kali ty mužčyna — vypjem kapučyna, dy pojdziem hulać pa pravadach». Muzyka pasuje dla radyjoeteru i dla saŭndtreku da tałkovaj meladramy. Miakkija pieśni Zaleskaj mohuć vyklikać uśmiešku ŭ mužčynaŭ, a žančynaŭ uvieści ŭ stan zadumieńnia. Zrešty, i naadvarot taksama mahčyma. Heta toj vypadak, kali vykanaŭca ničoha nie chavaje ad słuchača. Kali adčuvajecie, što padrychtavanyja da takoj ščyraj razmovy, — nabyvajcie dysk.