Adam Hlobus
1995. Charyhan i Ameryka
Televizijnik Styŭ Charyhan zdymaje pra mianie film na zamovu kampanii CNN. My matlajemsia pa Maskvie ŭ aŭtobusiku, naładavanym aparaturaju. Ja nie padabajusia Styvu, a jon nie padabajecca mnie. Na televizii zaŭsiody panuje hniatlivaja atmasfera, tam nichto nikomu nie padabajecca. Amerykaniec i nie chavaje svajho admoŭnaha staŭleńnia da majoj persony, što vyzvalaje mianie ad štučnaj vietlivaści. «Usie talenavityja ludzi žyvuć u Amerycy!» — špurlaje Styŭ. «Ja nie žyvu ŭ ZŠA, a film ty pra mianie zdymaješ». — «Kali ty sapraŭdy talenavity, dyk budzieš žyć u Amerycy». — «Tabie, Styŭ, siahońnia pašancavała. Ty razmaŭlaješ ź litarataram, jeździš pa vialikim horadzie, razvažaješ pra Mitčeł i Chiemeta, a zaŭtra ciabie z maskoŭskaha biuro pašluć na Kaŭkaz, u Čačeniju, da ludarezaŭ, ty budzieš zdymać pra vajnu Poŭnačy z Poŭdniem i ŭspaminać, jak było dobra sa mnoju ŭ Maskvie». — «Usie zdolnyja ludzi žyvuć u Amerycy». Charyhan u heta vieryć, biezumoŭna. U jaho takaja forma viery, takaja relihija. Ja nie zabyŭsia, jak u dziacinstvie čuŭ padobnaje: «Samyja ščaślivyja dzieci žyvuć u SSSR!»
8.07.2004, 23:42
Poŭny varyjant čytajcie ŭ papiarovaj i pdf-versii hazety "Naša Niva"