Zavuč minskaj škoły achoŭvaje dziaržaŭnuju tajamnicu AŬDYJO
Apošnija niekalki dzion my zvanili va ŭsie škoły Minska i abłasnych haradoŭ Biełarusi, dzie płanavałasia sioleta adkryć pieršyja kłasy ź biełaruskaj movaj navučańnia. My chacieli skłaści ahulnuju karcinu: dzie ŭdałosia, a dzie nie ŭdałosia naźbirać zajavy ad baćkoŭ, jakija chočuć vučyć dziaciej pa-biełarusku.
My abtelefanavali 13 škoł Minska, Mahilova, Bresta — i nidzie naša pytańnie nie vyklikała ciažkaściaŭ. Dziŭnaja situacyja skłałasia tolki ŭ adnoj škole, infarmacyju ad jakoj my tak i nie atrymali. Havorka pra minskuju siaredniuju škołu №179.
Ciaham dvuch dzion u pryjomnaj nas upeŭnivali, što dać takija źviestki moža tolki dyrektar škoły, jakaja ŭvieś čas była zaniataja i nijak nie mahła znajści chvilinu, kab nam adkazać. Paśla nam dali numar zavuča, jakuju, jak nam patłumačyli, dyrektar upaŭnavažyła adkazać na našaje pytańnie.
My patelefanavali pa hetym numary i voś, što pačuli:
U hetaj situacyi my paličyli vartym apublikavać aŭdyjozapis. Heta prykład taho, jak ludzi stvarajuć prablemy na roŭnym miescy, marnujuć svoj čas i čužy i nie pavažajuć čužoj pracy.