Barys Piatrovič vydaŭ knihu cudoŭnaj prozy.
Barys Piatrovič. Spakušeńnie. Apaviadańni roznych hadoŭ. — Minsk: Knihazbor, 2013 — 340 s.
Pomniu, jak u 2004 hodzie školnikam naviedaŭ u Maładziečnie sustreču z redakcyjaj časopisa «Dziejasłoŭ». Pryjechali Barys Piatrovič i Eduard Akulin. Abodvuch viedaŭ tolki jak redaktaraŭ, ale nie jak sučasnych biełaruskich piśmieńnikaŭ.
Pierad imprezaj u vakzalnym šapiku, niedahledzieŭšy, knižku Akunina ledź nie kupiŭ, kab aŭtar padpisaŭ. Siabruk strymaŭ: byŭ bolš uvažlivym.
Z toj sustrečy ŭ mianie zachavałasia kniha Barysa Piatroviča «Freski». Ścipłaje vydańnie 1998 hoda. Ale mienavita jano stała dla mianie adkryćciom.
Akazałasia, što biełaruskaje apaviadańnie — heta nie tolki ščymlivyja «Piać łyžak zacirki» Źmitraka Biaduli ci «Hubaty» Hienrycha Dalidoviča, biezumoŭna, vysokamastackija tvory, ale ŭžo nie takija blizkija maim adnahodkam.
A pisać možna nie tolki pra viosku, vajnu, minuŭščynu, ale i na temy bolš abstraktnyja (školnaja prahrama nie praduhledžvała madernovaj prozy, a z vučnioŭskaj party hienijalnymi sučaśnikami ličyš chiba Bykava i Karatkieviča). I ja byŭ uražany Piatrovičavymi «Niebam pad nahami i vakoł», «Spakušeńniem»...
I voś ciapier u Barysa Piatroviča vyjšła kniha vybranych apaviadańniaŭ, u jakuju ŭvajšli taksama šeść «śviežych» tvoraŭ. Novaje pračytańnie piśmieńnika nie pryniesła rasčaravańnia. Tomik vybaranaha tolki zaśviedčyŭ, što hety vydatny aŭtar adnolkava cikava čytajecca i ŭ padletkavym uzroście, i paźniej.
Jahonyja apaviadańni zachaplajuć niepradkazalnaściu kancoŭki.
Dumaješ, što napierad viedaješ krok hałoŭnaha hieroja, jak raptam usio kaardynalna mianiajecca. Čytaču i ŭ hałavu mohuć nie pryjści kambinacyi, jakija zakručvaje aŭtar.
I pačynaješ ujaŭlać karcinku, jak toje moža zdarycca ŭ žyćci, albo ŭ dumkach praciahvaješ raźvivać siužet.
Apaviadańni nie adnolkava zakručanyja. Adny trymajuć uvahu ad pačatku i da kanca, inšyja nie nastolki zachaplajuć. Ale kali b usie tvory byli roŭnymi, to chutka pierasycišsia. A tak pastajannaje napružańnie i supiarečlivyja emocyi prymušajuć pa-roznamu reahavać. I čakańnie, što voś-voś ciabie nakryje novaje chvalaj niečakanaha pavarotu. Tak u vyniku i adbyvajecca.
Barys Piatrovič — najpierš piśmieńnik małoj formy (freski). I piša jon mała. Viadoma, šmat siłaŭ i času zajmaje redahavańnie časopisa «Dziejasłoŭ», a z 2011 i praca na čale Sajuza biełaruskich piśmieńnikaŭ (chacia da hetaha jon byŭ namieśnikam staršyni). I kali baču jaho novyja tvory ŭ druku, mahu tolki paradavacca. Chaj knižak nie budzie šmat, ale raŭniajucca jany na «Spakušeńnie».
...A dzie ž piśmieńnik u pahonach, jaki razhaniaje mitynhi? Heta hieroj adnaho z novych apaviadańniaŭ Piatroviča.
Nabyć knihu možna tut.
Kamientary