U novym muziei Vialikaj Ajčynnaj stvaryli zału Łukašenki «Naščadki Vialikaj Pieramohi»
Kala 10-j ranicy la kasaŭ užo stajać nievialikija čerhi. Z hrupavoj ekskursijaj praz turnikiety prachodziać turysty ź Viciebska. Cana kvitkoŭ: 20 tysiač dla školnikaŭ i studentaŭ, 40 — dla darosłych, 160 — ekskursii z hidam. Dla achvotnych rabić fotavideazdymki praduhledžana dapłata 10 tysiač biełaruskich rubloŭ.
Pierad uvachodam u ahladnyja zały, jakich u novym muziei dziesiać, naviednikaŭ sustrakaje niša z kapsułaj pasłańnia da naščadkaŭ, jakuju ŭłasnaručna zakładaŭ Alaksandr Łukašenka, i vialiki ekran z tranślacyjaj śviatočnaha šeścia na Dzień Pieramohi pa praśpiekcie Niezaležnaści. Uvachod u pieršuju zału stylizavany pad ścieny Bresckaj krepaści. Vietlivy piersanał, sučasnaje afarmleńnie stendaŭ i ich aśviatleńnie, fakturnyja sceny bajavych dziejańniaŭ i ekspanaty ź fihurami ludziej u naturalnuju vieličyniu — važnyja elemienty sučasnaha muzieja, jaki raźličvaje na naviedvalnaść. Na ŭvachodzie nie akazałasia tolki biaspłatnych bukletaŭ z płanamschiemaj ahladnych załaŭ…
Ale płaniroŭka muzieja nastolki prostaja dla naviednikaŭ, što zabłukać tut składana.

Čatyry pavierchi ŭładkavany tak, što naviednik amal uvieś čas idzie pa kole ad paviercha da paviercha. Dla ludziej stałaha vieku i invalidaŭ praduhledžany lifty. Na apošnim, piatym, paviersie mieścicca ŭračystaja zała pad kupałam — simvał uziataha rejchstaha i mirnaha nieba. Tut pobač mieścicca vychad da steły «Minsk — horad-hieroj». Podpisy da ekspanataŭ i stendaŭ dublujucca na troch movach: biełaruskaj, ruskaj i anhlijskaj. Na vialikich panelach demanstrujucca chroniki i mastackija filmy pra Vialikuju Ajčynnuju vajnu.


Asobnaja ahladnaja zała pryśviečana pieryjadu fašysckaj akupacyi ŭ Biełarusi. Niekalki ekspanataŭ z vyjavami «Pahoni» i bieł-čyrvona-biełych ściahoŭ znachodziacca na stendach biełaruskich kałabaranckich ruchaŭ i farmavańniaŭ.

Paśla prahladu asnoŭnaj, «vajennaj», ekspazicyi naviednikaŭ čakaje siurpryz — dziasiataja zała «Naščadki Vialikaj Pieramohi».

Vychodziačy z muzieja, naviedniki mohuć jaje i nie zaŭvažyć. Naleplenyja na ścieny arkušy sa strełkami «Zała №10» peŭnaści nie dadajuć. Na centralnym čyrvonym stendzie raźmieščanyja čatyry vialikija zdymki Łukašenki, abapał — stendy siłavych i nadzvyčajnych viedamstvaŭ krainy. Jość tut stendy z partretami kiraŭnikoŭ MUS i KDB. Vierahodna, što hetaja ekspazicyja muzieja budzie źmianiacca čaściej za ŭsio.
Kali abahulniać ŭražańni, to možna ličyć, što muziej sa staroha budynka prosta pierajechaŭ u novy.


Sučasnaje techničnaje azdableńnie, dyzajn kalarovych makietaŭ i multymiedyjnyja prajekcyi tolki aśviažyli pohlad na Vialikuju Ajčynnuju i Druhuju suśvietnuju vojny. Ale kanony savieckaha padychodu da vajny zachavalisia niekranutymi. Ciapier pra heta raskazvajuć pa-sučasnamu i ŭ inšym miescy Minska.
Kamientary