U novym biełaruskim filmie idejnaja kamsamołka nie paddajecca spakusam demakrata.
10 kastryčnika ŭ «Domie kino» adbyłasia cichaja premjera novaj biełaruskaj karciny, jakuju letaś uračysta abiacaŭ Zamiatalin.
«Pakul my žyvyja» Siarhieja Syčova — heta dvuchseryjnaja televizijnaja meladrama pra «trahičnuju epochu raspadu Savieckaha Sajuzu». Dziejańnie adbyvajecca ŭ biełaruskaj hłybincy.
Hałoŭnaja hierainia (Julija Kaduškievič), jakaja rychtujecca da pryjomu ŭ kamsamoł, adrazu vyjaŭlaje svaju idejnuju padkavanaść. Volha rviecca ŭ arhanizacyju maładych kamunistaŭ, hanarycca matulaj, jakaja paciarpieła za praŭdu ad partyjnaha sakratara — i dakaraje dziekabrystaŭ za zdradu svajmu sasłoŭju.
Pryncypovuju dziaŭčynu padtrymlivaje kamsamolski sakratar (Dźmitry Arłoŭ), jaki stajecca pieraradžencam.
Karniej ładzić apazycyjnyja mitynhi pad bieł‑čyrvona‑biełymi ściahami, hańbić rabočaha, jaki reža praŭdu‑matku pra «apivochaŭ, jakija razvalili Saviecki Sajuz», i — sama strašny hrech — publična palić partyjny bilet.Jana niadaŭna pachavała baćku‑kamunista (Viktar Manajeŭ), jaki zasiliŭsia, nia vytrymaŭšy antysavieckaha šału. Dziaŭčyna kidaje lubaha, na jakoha ŭ jaje adkrylisia vočy, zastajecca cnatlivaj, vykładaje ŭ škole rasiejskuju movu.Apošniaha hierainia nia zdolnaja daravać.
Ale mužčyna, jaki pałaniŭ jejnaje serca, padaje jašče bolš. Jon idzie ŭ deputaty, kiruje, a kali «maładoha demakrata» adkidaje narod, biespryncypna naładžvaje biznes.
Volha ŭsio jašče lubić Karnieja, ale jon ažaniŭsia z sakratarskaj dačkoj dziela karjery. Jana zhodnaja pracavać prostaj nastaŭnicaj, sanitarkaj — i ciarpliva čakać, pakul biednaść nia złučać ich nazaŭždy.
Dziŭnaja miašanka: u biełaruskaj pravincyi visić lozunh: «Naša meta — Eŭropa!», bieł‑čyrvona‑biełyja apazycyjanery vystupajuć vyklučna na čyściutkaj rasiejskaj movie, a antykamunistyčnaja čynoŭnica ŭračysta zasiadaje pad partretam Lenina.
Archaičny siužet (składzieny pry kancy 1990‑ch) i niahiehłaja režysura nia zdolnyja schavać niekalki važnych momantaŭ. Na tle «Hłybokaj płyni» i «Ščyta Ajčyny» — «Pakul my žyvyja» hladzicca šedeŭram z uciamnaj žanravaj prynaležnaściu. A biełaruskaja aktorskaja škoła — zasłuhoŭvaje sama ciopłych słovaŭ. Hienadź Harbuk i Viktar Manajeŭ — baćki hierojaŭ — z praniźliva‑ščyrymi vačyma. Viktaru Manajevu niaŭtulna ŭ roli zaciataha kamunista — ale jon zastajecca aktoram najvyšejšaha ranhu.
Maładyja aktorki Alesia Puchavaja i Julija Kaduškievič ździvili svajoj niejmaviernaju arhaničnaściu. Julija Kaduškievič (jakaja zdymałasia ŭ Kananoviča ŭ «Kolery kachańnia») — uvohule ździejśniła niemahčymaje. Jejnaja hierainia zastajecca abajalnaj, pierakanaŭčaju i žyvoj — niahledziačy na falšyvyja dekaracyi, razhublena‑viałuju režysuru j starečuju nastalhiju pa savieckim časam.
Ale acanić heta hledačy mohuć tolki ŭ pieršaj seryi. Druhaja seryja, na jakuju nie chapiła pomślivaha antydemakratyčnaha materyjału, dziejničaje, jak harantavanaje snatvornaje.
Kamientary