Biełaruskaja mova nie moža być poŭnaj, pakul nie achopić saboj usie śfiery – u tym liku i samyja nizavyja. Piša Andrej Rasinski.
Biełaruskaja mova nie moža być poŭnaj, pakul nie achopić saboj usie śfiery – u tym liku i samyja nizavyja. Piša Andrej Rasinski.
U artykule «Hramadstva nieananimnych ałkaholikaŭ, i dziakuj TV» Natałka Babina davoli rezka vykazałasia pra navahodniuju «Batlejku» – dyj pra televiziju ŭvohule. Jak i spadarynia Babina, ja nie ŭ zachapleńni ad pieradačy, a televizar hladžu zbolšaha pa abaviazku, amal biez nadziei na infarmacyju j mastackuju asałodu.
Ale mušu vykazać niazhodu z vodhukam.
Pieršaja pamyłka, jakoj hrašyć i aŭtar henych radkoŭ, – intelektualny snabizm. Nam padavaj šedeŭry, tvory vyklučnyja, jakija ciešyli by vytančanyja husty j ździŭlali by hłybinioj. Ale
kultura nie składajecca z adnych tolki ź viaršyniaŭ. Narmalnaje isnavańnie kultury abaviazkova praduhledžvaje i proćmu zvykłaj štampoŭki,bieź jakoj niemahčymyja šedeŭry, – i peŭny adsotak chłudu.
Bolej za toje, televizija jak masavaja zabaŭka maje prava na svajo śmiećcie. Chacia ŭ ideale, televizija – miesca hramadskich dyskusij, srodak adukacyi i vychavańnia, paciecha j adchłańnio.
Tak, rasiejskaja i biełaruskaja televizija asiadłali chłud, kormiać hledačoŭ błahim humaram i źviahlivaj prapahandaj. Ale
chłud sam pa sabie – nieadjemnaja častka kulturnaj dynamiki; pazbavicca ad jaho niemahčyma, jon jość.
Tak – u kadrach «Batlejki» paznajecca mocnaja ruka aŭtarki niezabyŭnaj «Paŭlinki‑NEW», zalimitnaj pa svajoj biezhustoŭnaści. Ale henaja navahodniaja «Batlejka» ŭpieršyniu – całkam i napoŭnicu biełaruskamoŭnaja.
Pomnicca, vialikaje abureńnie vyklikali zakliki, što biełaruskaja mova adrodzicca, kali na joj buduć razmaŭlać prastytutki. «Jak?! Kab šlundry paskudzili śviatuju biełaruskuju movu? Dy nikoli! Pryncesy nie kakajuć!»
Kakajuć.
I dla hetaha musiać być svaje słovy.
Biełaruskaja mova maje prava na svaju pošłaść. Nam vielmi chaciełasia b, kab tvory na biełaruskaj movie byli by spres vysokamastackimi. Ale
biełaruskaja mova nie moža być poŭnaj, pakul nie achopić saboj usie śfiery – u tym liku i samyja nizavyja, samyja pluhija, samyja chłudnyja.
I niachaj nas vanituje ad nudna‑kičavych «Batlejek» dla «hramadskich ałkaholikaŭ». Ale navat apošnija ałkaholiki ciapier pačuli biełaruskuju movu – i pryznali jaje svajoj.
-
«Historyja poŭnaja niečakanaściaŭ, i nie ŭsie jany niepryjemnyja». Piśmieńnica Kryścina Sabalaŭskajcie parazvažała pra VKŁ, Biełaruś i Rasiju
-
Statkievič prapanavaŭ łozunh, jaki abjadnaje bolšaść biełarusaŭ
-
Hubarevič sprabuje ŭziać Babaryku na słabo: «Jość apasieńni, što nie atrymajecca pieraadoleć prachadny barjer na vybarach u KR?»
Kamientary