Litaratura

«Apošniaja kniha pana A.»: taki ŭ nas ciapier dekamieron

«Apošniaja» (spakojna, u Noize MC taksama byŭ «Apošni albom», što nie zaminaje jamu i dahetul zapisvać treki z Manietačkaj) — zbornik mistyčnych apaviadańniaŭ, jakija, jak viadoma, nichto nie čytaje, tamu aŭtaru daviałosia šmat papracavać u baraćbie za niepasiedlivuju čytackuju ŭvahu.

Mistyčnyja apaviadańni ź lohkaj ruki nazvany kazkami, jakija abjadnoŭvajucca nie pavodle temy, a pavodle hałoŭnaha hieroja — piśmieńnika, što žyvie ŭ domie bahataha (i tamu vidavočna nie biełaruskaha) vydaŭca i kožny viečar čytaje jamu svaje ŭnačy vydumanyja historyi, paśla jakich usie radasna zachaplajucca, pjuć vino i razychodziacca (a jak uładkavalisia ŭ žyćci vy).

Napačatku najbolšuju cikavaść vyklikajuć sami kazki (pavolnyja, dzivackija, pierviersiŭnyja): to niejki chłopčyk zasoŭvaje hałavu ŭ pralnuju mašynu i ŭžo nie vysoŭvaje, to sabaka breša, to pośpiech Cheminhueja nie daje spakojna spać.

Pačynaješ ich čytać ź lohkim nieparazumieńniem (i maniera zusim nie kazačnaja, i siužet zusim nie maštabny — ni paŭcarstva, ni navat ścipłaha damavika — usio Zojki dy Andrejki ŭ dekaracyjach buchła i bytu). Ale pastupova hety śviet maleńkich ludziej i niaznačnych detalaŭ, frankienštejnaŭskich kancovak i pa-dziciačamu lohkich mietafar zaciahvaje i zachaplaje tak, što jašče niekalki dzion paśla nie-nie dy kranieš ich jazykom, niby jamku ad zuba.

Tamu, kab čytaču było nie zanadta pryjemna, paśla kožnaj historyi hieroi Bachareviča razoŭ siamnaccać na roznyja łady paŭtarajuć (i tut, Miłaserny Boh, ja navat nie pierabolšvaju): cudoŭnaja historyja, jak heta kiniematahrafična/razumna/śmieła/pavučalna/dapišy słovy svajoj maci, naš aŭtar — majstar, ja dumaŭ, vy hienij, a vy zvyšhienij. Na zadnim płanie niechta, asabliva ŭražany, zachłynajecca ślaźmi zachapleńnia, na piarednim — nudna i biez usialakaj na to patreby rastłumačvajuć maral kazki.

Čytač, pakutujučy, vyciraje pot ź iłba, a Bacharevič, jak biaźlitasny trenier, navisaje nad jaho hałavoj i z zapałam kryčyć: dziesiać siekund adpačynku i jašče adzin padychod!I voś kali ty ŭžo mokry, z ručnikom na puzie raspłastaŭsia na dyvanku, aŭtar niečakana zrušvaje pryceł z kazak, na padziei, što adbyvajucca z hałoŭnym hierojem-piśmieńnikam u pierapynkach ad jaho biessaromna zachvalenaj litaraturnaj dziejnaści.

Sami historyi stračvajuć svaju cikavaść, zatoje zamaloŭki ŭ pramiežku pamiž imi ŭžo nie pryvodziać u šalenstva, a ŭsio bolš intryhujuć.

Čytackuju ŭvahu prymusova zrušvajuć na sakreciki i dzivactvy žycharoŭ doma vydaŭca (jak my razumiejem u finale, całkam biełaruskaha), a aŭtar pa-baćkoŭsku lapaje pa plaču, pakazvajučy na śviežaśpiečanyja kubiki čytackaha presa: bačyš, dziela čaho heta ŭsio było? A ty dumaŭ, ja prosta ździekavaŭsia.

Kamientary

Ciapier čytajuć

Biełarus ź izrailskaha Bat-Jama pakazaŭ svajo žyllo paśla ŭdaru iranskich rakiet3

Biełarus ź izrailskaha Bat-Jama pakazaŭ svajo žyllo paśla ŭdaru iranskich rakiet

Usie naviny →
Usie naviny

«Napisali, jak ja chaču viarnucca ŭ śviatuju Rasiju». Prapahanda pierakruciła žart biełaruski i prydumała fejk pra zahnivajučuju Amieryku3

Izrail nanosić udary pa Iranie i Jemienie4

Tramp i Pucin hadzinu havaryli praz telefon7

«Čarnahoryja nikomu nie choča davać prytułku». Biełaruska raskazała pra pieravahi i składanaści žyćcia ŭ hetaj krainie1

Iran pahražaje pierakryć Armuzski praliŭ. Čym heta pahražaje Jeŭropie i śvietu?19

Padčas izrailskich udaraŭ zahinuŭ daradca ajatały Chamieniei, jaki letaś prylataŭ u Minsk1

U Miniesocie napali na damy dvuch palitykaŭ-demakrataŭ, jość achviary7

Biaśpieka Irana pad pytańniem: jahony ŭrad niazdolny abaranić navat sam siabie8

Krutoha ajcišnika, jaki viarnuŭsia z Polščy, kinuli za kraty za finansavańnie «ekstremizmu»29

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Biełarus ź izrailskaha Bat-Jama pakazaŭ svajo žyllo paśla ŭdaru iranskich rakiet3

Biełarus ź izrailskaha Bat-Jama pakazaŭ svajo žyllo paśla ŭdaru iranskich rakiet

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić