«Usia pošta źbiehłasia pahladzieć». Biełaruscy pa pošcie ŭ kanviercie dasłali pčoł
U tyktoku nabiraje prahlady videa ź Biełarusi, u jakim dziaŭčyna pa imieni Volha demanstruje raspakoŭvańnie lista. Adbyvajecca heta tak: jana razrazaje kanviert z markiroŭkaj EMS Belpost i štampam «Aściarožna, pčoły», pra heta piša Onliner.
Dalej žančyna dastaje ź jaho razdrukavanyja «rekamiendacyi pa padsadcy matak» i płastykavyja kantejniery z kazurkami ŭsiaredzinie.
Samki pry hetym, pa słovach dziaŭčyny, paznačanyja čyrvonym koleram (adcieńnie zaležyć ad taho, u jakim hodzie vyviedzienaja matka, jak raskazała aŭtarka rolika).
Karystalniki, jakija pakinuli kamientary pad videa, nie mahli nie ździvicca: niaŭžo pčoł možna pierasyłać u kanviertach? Mabyć, dla niekatorych rabotnikaŭ adździaleńnia, adkul Volha zabirała pasyłku, heta taksama stała adkryćciom. U adnym z nastupnych rolikaŭ dziaŭčyna dadała: kali jana atrymlivała pčoł, «usia pošta źbiehłasia pahladzieć».
Kamientary
Pročitali eto piśmo na počtie, prośleziliś, i riešili skinuťsia malčiku na odieždu. Odnako pod Novyj Hod dienieh nie chvatało vsiem, dažie počtalonam, i oni kupili tolko šapku i šarfik, a na variežki užie nie chvatiło.
Čieriez miesiac na počtu vnov́ prichodit piśmo ot malčika:
- Spasibo tiebie bolšoje, Dieduška Moroz! Kak ja i prosił, ja połučił ot tiebia šapku i šarfik! A variežki, naviernoje, počtalony sp*zdili.
no po chodu et kakoj-to połniejši razvod