Biełarusaŭ z ženieŭskimi pašpartami nie puścili ŭ Varšavie na samalot u Małdovu
Maryna z mužam pierajechali ź Biełarusi ŭ Polšču praz palityčny pieraśled. U 2023 hodzie maładyja ludzi atrymali status biežancaŭ, a razam ź im — ženieŭskija pašparty.

Miesiac tamu muž i žonka zapłanavali pajezdku ŭ Małdovu, ale ŭ apošni momant ich źniali z rejsa — praz adsutnaść «sapraŭdnych» pašpartoŭ. Maryna pasprabavała asprečyć rašeńnie, ale heta nie dapamahło. Svajoj historyjaj jana padzialiłasia z Most.
Ženieŭski pašpart — prajazny dakumient dla biežancaŭ, jaki vydajecca ŭ jakaści zamieny pašparta ŭ adpaviednaści z Ženieŭskaj kanviencyjaj ab biežancach 1951 hoda.
U pačatku maja 2025 hoda biełarusy sabralisia pajechać u Małdovu — pahladzieć krainu i kupić leki, jakija nie zmahli znajści ŭ Polščy. Rychtavacca da pajezdki maładyja ludzi pačali zahadzia i asobnuju ŭvahu nadali dakumientam.
Jany viedali, što hramadzianie Biełarusi mohuć ujazdžać u Małdovu bieź viz. Ale termin dziejańnia biełaruskich pašpartoŭ u muža i žonki ŭžo skončyŭsia. A navat kali b jany byli sapraŭdnyja, uciekačy nie pavinny ich vykarystoŭvać, pakolki nie mohuć spadziavacca na abaronu svajoj dziaržavy. Padarožničać treba mienavita pa ženieŭskim pašparcie.
Tamu Maryna stała šukać infarmacyju ab tym, ci patrabujecca viza tym, chto jedzie ŭ Małdovu z ženieŭskim pašpartam i DNŽ Polščy.
— My patelefanavali ŭ [małdaŭskuju] ambasadu ŭ Varšavie. Tam skazali, što fizičnych viz nie isnuje, jość elektronnyja. Pry hetym skazali, što viza nie patrebnaja i što možna jechać. Ale [papiaredzili], što nas mohuć nie puścić pamiežniki ŭ Małdovie, kali my ŭklučanyja ŭ śpis asob, prysutnaść jakich niepažadanaja dla krainy, — uspaminaje dziaŭčyna.
Maryna paličyła, što kankretnaj i adnaznačnaj infarmacyi tak i nie atrymała. Siamiejnaja para addavała sabie spravazdaču ŭ tym, što pajezdka moža abiarnucca ciažkaściami na miažy, ale ŭsio ž vyrašyła ryzyknuć.
Raniej Most nakiroŭvaŭ u ambasadu Małdovy ŭ Polščy zapyt ab tym, ci mohuć hramadzianie Biełarusi ŭjazdžać u krainu pa polskim prajaznym dakumiencie zamiežnika (jaho možna atrymać, navat kali čałaviek nie vałodaje statusam biežanca, a prosta nie moža viarnucca na radzimu dla atrymańnia nacyjanalnaha pašparta). U pasolstvie adkazali, što hramadzianie Biełarusi mohuć padarožničać u Małdovu pa polskim prajaznym dakumiencie dla zamiežnika z DNŽ Polščy. Viza nie patrabujecca. Supracoŭniki papiaredzili, što pytańni, źviazanyja ź pierasiačeńniem dziaržaŭnaj miažy, znachodziacca ŭ kampetencyi pamiežnaj palicyi Respubliki Małdova.
Za piać chvilin da adpraŭleńnia źniali z aŭtobusa
U jakaści avijapieravozčyka Maryna z mužam vybrali kampaniju Wizz Air. Ale pierš čym kuplać kvitki, vyrašyli pierastrachavacca — napisali avijakampanii list z pytańniem, ci mohuć jany lacieć z ženieŭskimi prajaznymi dakumientami i polskimi kartami pabytu (DNŽ), a taksama ci patrabujucca im vizy dla ŭjezdu ŭ Małdovu.
— Kampanija dasłała standartny adkaz, chutčej za ŭsio, aŭtamatyčny. Nie było ničoha kankretnaha, — kaža Maryna.
U aeraporcie ženieŭski dakumient vyklikaŭ pytańni pry rehistracyi na rejs, ale ŭ vyniku ŭsio išło dobra. Siamja prajšła rehistracyju, pamiežny kantrol i pravierku dakumientaŭ pry pasadcy.
— Nas pasadzili ŭ aŭtobus da samalota. I ŭžo ŭ apošnija piać chvilin [pierad adpraŭkaj] aŭtobusa da nas padbieh rabotnik, zabraŭ u nas z ruk našy [ženieŭskija] pašparty i skazaŭ, što jamu treba niešta pravieryć,-uspaminaje tuju situacyju Maryna. — My pabiehli za im. [U zonie propusku na pasadku] siadzieła ŭžo inšaja pracaŭnica. Jana skazała, što nam patrebna viza.
Maryna pasprabavała rastłumačyć, što jany z mužam pisali zvarot u avijakampaniju pa pytańni dakumientaŭ, i paviedamiła, što raniej jany z mužam užo jeździli ŭ Hruziju — i nijakich prablem nie było. Ale heta nie dapamahło.
— Jana skazała: «u Hruziju vy mahli pajechać, a siudy (u Małdovu — Most) — nie», — pierakazvaje Maryna.
Proźviščaŭ nie nazvali, admovu nie vydali
Tady biełaruska pasprabavała vyśvietlić, čamu ich naohuł zarehistravali na rejs i prapuścili na pasadku, kali ŭžo tady było jasna, što viz u ich niama. Ź jaje słoŭ, jany z mužam» nie nasiadali « na supracoŭnikaŭ, a spakojna imknulisia rastłumačyć svaju situacyju. Ale heta nie dapamahło — samalot palacieŭ bieź ich.
— Jany navat nie viedajuć zakanadaŭstva: z ženieŭskimi pašpartami my nie možam lacieć pa biełaruskich pašpartach, navat kali jany ŭ nas jość i sapraŭdnyja. Zamiest hetaha jany prosta skazali, što heta nie pašpart.
Muž i žonka sprabavali ŭdakładnić proźviščy supracoŭnikaŭ, jakija prymali rašeńnie, ale tyja admovilisia dać infarmacyju. Dakumientaŭ, jakija paćviardžajuć admovu, biełarusam taksama nie vydali.
— Jak mnie ŭžo potym raili, treba było vyklikać palicyju. Ale, na moj pohlad, heta b ničoha kardynalna nie źmianiła, — dzielicca Maryna. — Tut asnoŭnaja prablema ŭ tym, što [rabotniki aeraportaŭ i avijakampanij] mała viedajuć pra ženieŭskija pašparty.
Pravy ludziej nie danosiacca
Paśla viartańnia dadomu para nakiravała ŭ avijakampaniju elektronny list, u jakim padrabiazna apisali składzienuju situacyju i zapatrabavali kampiensacyju koštu kvitkoŭ. Ale ŭ adkaz kampanija paviedamiła, što dziejańni jaje supracoŭnikaŭ adpaviadali ŭnutranamu rehłamientu avijapieravozčyka.
— Možna, viadoma, sudzicca i sprabavać vyviecci heta na niejki ŭzrovień, ale [košt] kvitkoŭ nie varty ni času, ni hrošaj, jakija my zapłacim jurystam, — kaža surazmoŭca.
Na dumku Maryny, pytańnie z avijakampanijami pavinna vyrašacca na palityčnym uzroŭni.
— Pravy ludziej, u jakich niama [nacyjanalnych] pašpartoŭ — i ŭ bližejšyja hady nie budzie — i jakim treba kudyści jeździć, nie danosiacca, — ličyć biełaruska. — Ja mahu napisać skarhu, niechta jašče moža napisać, ale hetaha mała, bo avijakampanii štodnia prapuskajuć praź siabie dziasiatki tysiač čałaviek. Tamu treba, kab palityčnyja struktury kamunikavali z kiraŭnictvam avijakampanij.
Kamientary