Žurnalist Vital Cyhankoŭ u svaim telehram-kanale rezka raskrytykavaŭ ideju, što, maŭlaŭ, treba raspuścić Ofis Śviatłany Cichanoŭskaj, i tady dla biełaruskich demakratyčnych siłaŭ adkryjucca novyja darohi.

Jak ja časam kažu, ja nie spračajusia ź ludźmi, a spračajusia ź idejami — nie važna, chto hetyja idei vyłučaje. I voś adna z apošnich idejaŭ — usie struktury «demsiłaŭ» raspuścić, pakolki adnyja skandały i ničoha nie pracuje.
Hm, davoli dziŭnaja (skažam miakka) ideja — kali hladzieć na jaje racyjanalna, biez emocyj, z hledziščy patencyjnych nastupstvaŭ.
Lubaja palityčnaja instytucyja vykonvaje (bolš ci mienš udała) peŭnuju funkcyju. Kali my raspuskajem niejkuju instytucyju, to spadziajemsia, što na jaje zamienu pryjdzie inšaja struktura, jakaja budzie vykonvać hetuju funkcyju bolš paśpiachova. Ale heta absalutna nierealna ŭ našych kankretnych umovach.
Kali navat niejkim cudoŭnym čynam dapuścić, što paśla rospusku isnujučych strukturaŭ usie-ŭsie-ŭsie antyłukašenkaŭskija siły źbiarucca na niejki novy kanhres, zanava abjadnajucca, abiaruć sabie novych lidaraŭ (užo hučyć małarealistyčna)… to heta ŭsio nie zamienić toje, što nazyvajecca na siońnia «lehitymnaść Śviatłany Cichanoŭskaj» i jaje nazapašanyja za apošnija hady palityčnyja kantakty.
Nie davodzicca spadziavacca, što paśla «razhonu» zamiežnyja lidary zamiest Cichanoŭskaj pačnuć sustrakacca z Paźniakom, Bulbam ci Bałkuncom (biaru ŭmoŭna proźviščy samych prykmietnych jaje krytykaŭ). Zamiežnyja lidary prosta pierastanuć sustrakacca na vysokim uzroŭni z pradstaŭnikami biełaruskich demakratyčnych siłaŭ.
Ja b navat pravioŭ tut anałohiju ź biełaruskim suverenitetam — kali my kažam pra važnaść i nieabchodnaść niejkaj «instytucyi». Jaki b jon ni byŭ siońnia, — abrezany, zaležny, abmiežavany — ale jon isnuje, jurydyčny i farmalny suvierenitet, i heta samaje važnaje z histaryčnaha hledzišča. Važniej za toje, chto jaho ŭznačalvaje, jakija (kiepskija) paradki ŭ im isnujuć.
Pakolki pakul jość farmalny suvierenitet, u luby momant ułada moža źmianicca, paradki mohuć źmianicca, mohuć źmianicca zamiežnapalityčnyja abstaviny i suvierenitet moža stać sapraŭdnaj niezaležnaściu, demakratyjaj, moža pajści ŭ inšym hieapalityčnym kirunku. Što my i nazirali ŭ 1991-m, kali farmalnyja «na papiery» suvierenitety savieckich respublik pieraŭtvarylisia ŭ realna niezaležnyja dziaržavy.
(I ja darečy, salidarny z tymi palitykami, jakija kažuć, što baraćba za zachavańnie suvierenitetu pavinna stać hałoŭnaj u dziejnaści Ofisa i ŭsich demakratyčnych siłaŭ — chacia pa inšych pytańniach u mianie ź imi buduć jaŭnyja roznahałośsi).
Suverenitet — heta taja samaja instytucyja, jakaja pry lepšych umovach moža raskvitnieć i nabyć zusim inšuju ad ciapierašniaj formu. Tak i instytucyi, stvoranyja paśla 2020-ha — ich možna napaŭniać novym źmiestam, inšymi ludźmi, alternatyŭnaj stratehijaj — ale kontrpraduktyŭna ich «raspuskać».
Kaniešnie, ludzi, jakija zaklikajuć usio raspuścić, razumiejuć, što nijakaj novaj roŭnavažkaj instytucyi nie ŭźniknie. Im prosta chočacca ŭsio raspuścić. Jany viedajuć, što robiać. I heta treba razumieć i kanstatavać.
Darečy, Leŭ Trocki, tahačasny narkam zamiežnych spraŭ savieckaj Rasii, vyłučyŭ svaju formułu «ni mira ni vajny, armiju raspuścić», kali byŭ kiraŭnikom savieckaj delehacyi na pieramovach ź niemcami ŭ Bieraści. Praktyčnyja niemcy nie doŭha ździŭlalisia hetaj dziŭnaj farmuloŭcy i pačali nastupać. U vyniku Savieckaja Rasija była vymušanaja padpisać Bieraściejski mir 3 sakavika 1918 hoda na značna horšych umovach.
Paźniak: Ofis Cichanoŭskaj lažyć hniłoj kałodaj na šlachu biełaruskaha raźvićcia i baraćby za volnuju Biełaruś
Bałkuniec, Šarenda-Panasiuk i jašče dva čałavieki zaklikali vystavić ultymatum Łukašenku, a pakul asudzili Cichanoŭskuju
Fantazija Bulby: Cichanoŭskaja nie rupicca za vyzvaleńnie Bialackaha, bo ź jaho buduć vyroščvać novaha lidara apazicyi
Vialikaja hutarka z Franakam Viačorkam — pra kruhły stoł z Łukašenkam, pamyłki, chejtaraŭ i hałoŭnaje dasiahnieńnie
Kamientary
Usie viedajuć, što nichto nidzie nie abiraŭ Paźniaka. Nu błohier i błohier, pryvatnaje mierkavańnie čałavieka. Ciapier kožny pieršakłaśnik i błohier, i jutubier zamiest taho kab dobryja knižki čytać.))
Dyk ci maje padstavy cikaŭnaść da pryvatnaha mierkavańnia błohiera, adnaho sa šmatlikich?
Maje, choć i nie nastolki, kab hetym ceły tydzień žyć. I na toje jość dźvie pryčyny:
1) Peŭnyja siły nastojliva sprabujuć naviazać Paźniaka ŭ niejkija niezrazumiełyja "nacyjanalnyja lidary". Voś tak ba-bach - nacyjanalny lidar.
2) Napisanaje Paźniakom hołas ŭ hołas paŭtaraje prapahandu.
"Čytajcie pieršakrynicy", i budziecie viedać što siońnia niepakoić režym uzurpatara.
Z paźniakoŭskich "pieršakrynic" my viedajem pra patrebu ŭ lehitymnaści ("intaresy supadajuć") i "hniłaja kałoda", jakuju uzurpataru nie abjechać.
Zrazumieła, što heta ŭsio padpisvajecca Paźniakom z čužoha hołasu, bo piersanalna samomu Paźniaku nijakaja "kałoda" nie zaminaje.
Paźniak - baza. Biełaruskaja baza. Chto maje rozum - toj viedaje.