Vodar voli
Skidaj, viasna, zimovyja kajdany!
Farbuj śviatłom ŭsie šeryja mury!
Rastanie lod, što byŭ zimie addany,
i vodar voli ŭvojdzie u dvary.
Toj vodar jdzie praź ścieny i parkany;
Niabačny jon i tonki da pary.
Jak ptuški lot, jon niebam ŭskałychany;
jaho pačujuć blizkija siabry.
Nie ŭtajmavać duch, volaj apantany, —
niazhasny źnič u pryciemnym viry
padziej i losaŭ, ŭsim nakanavanych —
napierad śviecić, źnizu dahary.
Krasuj, viasna, jarčej za ŭsie zahany!
Spašli ciapło na sercy i pali!
Ja čuju krok, jaki macniej štoranak.
Tak kročyć vola ŭviesnu pa ziamli.
sakavik 2011
Ciapier čytajuć
«Miesiacami ŭ kabinie, na siabie zabiŭ. I staŭ pytać: moža, žonka taksama budzie pracavać?». Čamu emihracyja raźbivaje siemji i što rabić, kab usio papravić
Kamientary