Biełaruski pra toje, čamu armija nie apraŭdała ich spadziavańni
Pačatak kastryčnika zapomniŭsia dramatyčnaj padziejaj: u vajskovaj častcy ŭ Piečach ŭ piatli znajšli 21-hadovaha sałdata Alaksandra Koržyča. Z kožnym dniom vykryvajucca ŭsio novyja padrabiaznaści trahiedyi.
Paśla pra dziedaŭščynu ŭ biełaruskaj armii pačali raskazvać šmat byłych vajskoŭcaŭ: źjava heta nie adzinkavaja, a sistemnaja. Žančynam u našaj krainie nie treba słužyć abaviazkova, ale niekatoryja metanakiravana iduć na hety krok. Prapanoŭvajem pačytać historyi dźviuch biełarusak: ich pohlad na sučasnaje vojska.
Iryna Kandraćjeva: «Ramantyčny vobraz vojska razburyŭsia na vačach»

«U majoj padletkavaj hałavie vojska zaŭsiody była čymści važnym, cikavym i niezvyčajnym. Tym, što daje tabie mahčymaść stać častkaj surjoznych i važnych rečaŭ. Tamu paśla 11 kłasaŭ ja pa ŭłasnym žadańni pastupiła ŭ kaledž suviazi. Paśla pa raźmierkavańni trapiła ŭ 56-ty asobny połk suviazi.
Naturalna, ja prymała ŭdzieł u vučeńniach, umieju stralać, źbirać i raźbirać aŭtamat, kidać hranaty. Za mnoj byŭ zamacavany «ZIŁ», ja absłuhoŭvała mašynu, a taksama vykonvała papiarovuju pracu: viała žurnały, padrychtoŭvała dla bajcoŭ kanśpiekty.
Žančynam u armii, na žal, advodzicca peŭnaja rola: usie hetyja papierki, jakimi zajmacca nie prosta sumna, a navat biessensoŭna.
Ja ž ujaŭlała sabie heta pa-inšamu: adrazu była vielmi aktyŭnaja, spadziavałasia, što nas pa-sapraŭdnamu navučać niejkim praktyčnym rečam, kab, kali što, abaraniać radzimu… Ale hetamu nie vučyli ni nas, ni chłopcaŭ. Zatoje stavilisia da bajcoŭ jak nie da ludziej. Tyja vypadki ź dziedaŭščynaj, suicydy ŭ vojsku — hety ž usio nie na pustym miescy. I ŭsie hetyja rečy psujuć imidž našaj armii — zrazumieła, čamu maładyja ludzi nie chočuć iści słužyć: jany banalna nie mohuć być upeŭnienyja ŭ svajoj biaśpiecy.
Nas, kaniečnie, nichto nie čapaŭ. Ale pastajanny flirt, niedvuchsensoŭnyja namioki nie tolki z boku bajcoŭ, ale i ad aficeraŭ — usio heta my adčuli na sabie ŭ vielmi kancentravanaj formie.
Maje byłyja ramantyčnyja nastroi całkam prytupilisia, idealny vobraz vojska razburyŭsia na vačach. Tamu ja adpracavała raźmierkavańnie i syšła ŭ śfieru łahistyki. I ź ciapierašnimi ŭjaŭleńniami pra armiju ja b nikoli tudy nie viarnułasia, niahledziačy na stabilnyja zarobki, jakija padkuplajuć mnohich žančyn dy mužčyn: heta niebiaśpiečnaje miesca. Sistema, jakoj ty pavinien tolki padparadkoŭvacca, navat kali jana durnaja, tam niama čałaviečaha vybaru».
Volha Ja.: «Maralnyja kaštoŭnaści ŭ mianie na pieršym miescy, tamu ŭ struktury ja nie zatrymałasia»

«Jašče ŭ dziacinstvie ja zajaviła maci, što, kali vyrastu, pajdu słužyć, na što jana tolki paśmichałasia, kazała, što nie žanočaja heta sprava — chadzić u narady dy stralać z tabielnaj zbroi. Ale hieny baćki, vidać, pieramahli: jon u mianie byŭ vajennym.
Piać hadoŭ ja vučyłasia ŭ Vajskovaj akademii, paśla trapiła ŭ 103-ju hvardziejskuju pavietrana-desantnuju dyviziju, atrymała zvańnie lejtenanta, a praź piać hadoŭ syšła sa śfiery. Pry tym što usio heta doŭha było majoj maraj: ja śpiecyjalna vydatna vučyłasia, stała čempijonkaj Uzbrojenych Sił pa stralbie sa štatnaj zbroi…
Naša armija — jana dla lanivych: dumać nie treba, možna nie raźvivacca i dehradavać, ale ciabie ŭsio roŭna buduć pavyšać u zvańni.
Dy što kazać pra intelektualnaje, kali navat fizična składana raźvivacca: kožny dzień padobny na papiaredni. Mienavita tamu ŭ nas u zaniapadzie znachodzicca kirujučy aparat, u pieršuju čarhu. Ujavicie takuju situacyju ŭ biznesie. Heta niemahčyma: kali ty drenny prahramist ci mieniedžar — ciabie chutka zvolniać.
Niejkaj dziedaŭščyny mienavita ŭ naš bok nie było, ale jak raŭnapraŭnych kaleh nas nichto nie ŭsprymaŭ. Pasłać na try litary — heta norma. Zalacacca da dziaŭčat — taksama. Namioki na fizičnuju blizkaść mieli miesca navat ad načalnikaŭ.
Ja razumieju, što na padobnyja pavodziny ŭpłyvaje nie stolki armija, kolki vychavańnie, ale tak atrymlivajecca, što ŭ vojsku znachodzicca kancentravanaja kolkaść takich voś niavychavanych elemientaŭ.
A jak źmianić toje, jak dehraduje naša armija? Ja baču tolki adzin vychad: «uzarvać» sistemu i pabudavać całkam novuju. Ryba, jak kažuć, hnije z hałavy.
***
Na telehram-kanał «Našaj Nivy» možna padpisacca tut.
Ciapier čytajuć
«Uśviedamlaju, što mahu stać pieršaj biełaruskaj, jakaja naviedaje ŭsie krainy śvietu». Padarožnica ź Minska razmaŭlaje na 8 movach i maryć pražyć 200 hadoŭ
Kamientary