Iryna Vieštard, Michaś Varaniec, Michaś Hil, Viktar Jarašuk... Voś ciapier i Leanid Haravy. I jamu spaŭniajecca piaćdziesiat. I ŭ jaho jubilej.
Mieŭsia ja pajechać u hety dzień na paŭnočny ŭschod Biełarusi, kab pabačyć były paviatovy horad Haradok, a ŭ Haradku – pomnik Tarasu na Parnasie.
Viadoma, viadoma, maim pavadyrom pa Haradku byŭ by znaŭca historyi hetaha kraju, daŭni tavaryš pa Hramadzie Leanid Haravy.
Ja nazvaŭ Leanida ŭ šerahu tavaryšaŭ. Bo jon, jak i Iryna Vieštard, i Michaś Varaniec, i Michaś Hil, i Viktar Jarašuk, pryjšoŭ u biełaruskuju sacyjał-demakratyju ad jaje pačatkaŭ. Dziakujučy jamu, u Haradku, jak i ŭ Smarhoni, Słonimie, Pastavach i Pinsku, skłałasia partyjnaje jadro.
Dyrektar škoły, Leanid nie zbajaŭsia za svaju karjeru i paśla dziaržaŭnaha pieravarotu 1996 hoda nie zdaŭ partyjnaje paśviedčańnie. Tym bolš nie pierajšoŭ jon na pasłuhi režymu.
Pamiataju, jak u studzieni 2004 hoda Leanid Haravy prapanavaŭ źjezdu BSDH prajekt rezalucyi ab kantraktnaj sistemie najmu na pracu i jak Stanisłaŭ Šuškievič – mabyć, kab nie razdražniać uładu – hety prajekt “zahavaryŭ”. Tady maŭčaŭ nie tolki Šuškievič. Ni słova ŭ abaronu pracoŭnych nie pramovili ni Mikałaj Statkievič, ni Alaksandr Buchvostaŭ. Z tych, chto nazyvaje siabie sacyjał-demakratami, levacentrystami, u druku (na staronkach «Našaj Nivy») suprać novaj normy pracoŭnaha prava pieršy vystupiŭ Leanid Haravy.
Niadaŭna samy hałoŭny ŭ Biełarusi zajaviŭ, što demakartyčnuju apazicyju nie ŭbačyš i praź mikraskop. Ničoha novaha jon nie prydumaŭ. Bo ŭžo katory miesiac u elektronnych i drukavanych ŚMI ź viadoma čyjoj padačy pra słabaść demakratyčnaj apazicyi lalakaje hetak zvanaja “ekśpiertnaja supolnaść” – roznyja žurnalisty i palitołahi. Ale jakraz prykład Leanida Haravoha abviarhaje ichnija razvažańni. Leanid Haravy – adzin z paśpiachovych miascovych dziejačaŭ demakratyčnaj apazicyi. Dziejačaŭ, jakija majuć u svaich haradach i rajonach niemały aŭtarytet. Jak i Irynu Vieštard, Michasia Varanca, Michasia Hila, Viktara Jarašuka, hramadzianie vybirali jaho deputatam miascovaha Savieta. I, ja upeŭnieny, vybrali b jašče, kali b ułada nie dziejničała naprałom, parušajučy joju ž pisanyja zakony. Leanida Haravoha, deputata Haradockaha rajonnaha Savieta, za jaho aktyŭnuju hramadzianskuju pazicyju niesupierak usim zakonam nie tolki zvolnili z pasady dyrektara škoły. Jaho, jak i Irynu Vieštard, i Michasia Varanca, i Michasia Hila, i Viktara Jarašuka, pazbavili prava na pracu.
...Źbiraŭsia ja pajechać u Haradok, kab pavinšavać Leanida ź jahonym jubilejem asabista. Nie tolki jaho, ale j jahonuju žonku Taćcianu i jahonuju maci, taksama tavaryšaŭ pa partyi. Ale, jak viadoma, čałaviek płanuje, a Boh śmiajecca. Tamu pasyłaju jamu vinšavańnie pa elektronnaj pošcie. Da vinšavańnia ja dałučaju samyja ščyryja pažadańni. Dumaju, lišnie kazać, što ja žadaju Leanidu Haravomu mocnaha zdaroŭja, tak patrebnaj usim nam mocy duchu i ŭpeŭnienaści, što ideały sacyjał-demakratyi – ideały svabody, spraviadlivaści i salidarnaści – pieramohuć
-
Cyhankoŭ: Babaryka značna bližejšy da pazicyi ofisa Śviatłany Cichanoŭskaj, čym da vykazvańniaŭ «babarykancaŭ»
-
Babaryka turemščykam: «U mianie było, ciapier niama, ale jość šaniec, što budzie. A ŭ vas nie było, niama i nie budzie. I ŭ vašych dziaciej nie budzie»
-
«Mnie kazali: ty havoryš jak kanadski emihrant». Siarhiej Šupa raskazaŭ pra Vilniu 90-ch, paraŭnańnie litoŭskaj litaratury ź biełaruskaj i adroźnieńni pamiž narodami
Ciapier čytajuć
Babaryka turemščykam: «U mianie było, ciapier niama, ale jość šaniec, što budzie. A ŭ vas nie było, niama i nie budzie. I ŭ vašych dziaciej nie budzie»
Kamientary