Cichanoŭskaja: Prašu nie kryŭdzicca, kali Siarhiej vystupaje ź niejkimi rezkimi zajavami
«Ja ŭžo nie pieršy raz čuju, što kali ludzi vychodziać z turmaŭ, im zdajecca, što ŭsio robicca nie tak, što voś ja zaraz pryjdu i zrablu ŭsio pa-novamu, jak treba. A potym razumiejuć realii… Treba razumieć, što nie ŭsio tak lohka, niama prostych adkazaŭ na ciažkija pytańni». U videaintervju Radyjo Svaboda lidarka demakratyčnych siłaŭ Śviatłana Cichanoŭskaja raskazvaje, jak źmianiłasia jaje praca i asabistaje žyćcio paśla vyzvaleńnia muža z turmy.

Pra rezkija zajavy i staŭleńnie da paradaŭ
— U vas roznyja styli z mužam. Vy — vytrymanaja, uvažlivaja da kožnaha skazanaha słova. Siarhiej emacyjny, časam rezki. Na pieršaj presavaj kanferencyi jon u vas pytaŭsia časam: «Ci słušna ja skazaŭ, ci nie nahavaryŭ lišniaha?» Jak vy hety balans znachodzicie?
— Viadoma, my hety balans pavinny vypracavać. Jon prysłuchoŭvajecca, kali ja rablu niejkija zaŭvahi, što jon užo nia ŭ toj step pajšoŭ. U mianie inšaja rola, ja nie mahu sabie dazvolić skazać toje, što moža jon. Moža, heta i niakiepska. Ja baču, što jon prynios niejkuju novuju enerhiju ŭ naš ruch. Moža, my čas ad času siabie štučna abmiažoŭvajem, kab nie skazać lišniaha, nikoha nie pakryŭdzić, bo pavinny razumieć nastupstvy niejkich vykazvańniaŭ. Siarhiej zaraz nie pazycyjanuje siabie jak palityk. Jon — čałaviek, jaki kamunikuje ź biełarusami, jaki kaža ŭsio, što jon dumaje. Kali heta niekaha kryŭdzić, ja dumaju, što my možam na dadzieny momant pastavicca da hetaha z razumieńniem, bo šmat čaho čałaviek prapuściŭ. Moža, niekaha jahonyja słovy pakryŭdziać, ale my pavinny razumieć, što jon piać hadoŭ pravioŭ u izalacyi.
Jon piać hadoŭ nia mieŭ mahčymaści ni z kim pahavaryć, dumkami padzialicca. I zaraz jamu heta patrebna, jamu patrebna abdymacca ź ludźmi, jamu patrebna adčuć nastroj, jamu patrebna vykazać usio, što jon zachoŭvaŭ usie hetyja piać hadoŭ. Tamu ja ad svajho imia prašu nia kryŭdzicca, kali Siarhiej vystupaje ź niejkimi rezkimi zajavami. Jon nia ŭsio moža adčuć. Heta ŭsio vypravicca, skarektujecca z časam. I jon zmoža zrazumieć niejkija miežy, jakija nielha pierasiakać, nia budzie abvinavačvać biełarusaŭ, što jany zrabili niedastatkova ci mała zrabili. My jamu tłumačym, jakaja była sytuacyja. Ja ŭžo nia pieršy raz čuju, što kali ludzi vychodziać z turmaŭ, im zdajecca, što ŭsio robicca nia tak, što voś ja zaraz pryjdu i zrablu ŭsio pa-novamu, jak treba. A potym razumiejuć realii… Treba razumieć, što nia ŭsio tak lohka, niama prostych adkazaŭ na ciažkija pytańni.
— Ci jość u Siarhieja daradcy? Ci jon prysłuchoŭvajecca da paradaŭ?
— Na hety momant daradcy ŭ palityčnych pytańniach u jaho niama. Dla jaho samy hałoŭny palityk — heta Śviatłana Cichanoŭskaja. Ale jon źbiraje kamandu. Jon kaža, što pryvyk pracavać adzin, ale, biezumoŭna, jamu patrebnaja kamanda, kab realizoŭvać usie svaje plany i idei. Viadoma, napačatku maje daradcy, Ofis, Abjadnany pierachodny kabinet niešta rajać. My dapamahajem jamu z kantaktami, z veryfikacyjaj. Ale jon taki čałaviek, što na jaho niemahčyma ŭpłyvać. Kali jamu heta nie adhukajecca, jon skaža: «Dobra, ja vas pačuŭ», ale zrobić tak, jak jamu zdajecca słušnym.
— Viadoma, nakolki ščylny ŭ vas pracoŭny hrafik. Vy praktyčna kruhły hod u pajezdkach z roznymi vizytami. Atrymlivajecca, jon prosta nia budzie mieć šmat mahčymaściaŭ vas bačyć praz hety napružany hrafik. Ci vy budziecie hety hrafik karektavać, kab čaściej bačycca? Ci Siarhiej budzie z vami na sustrečach?
— Dumaju, što budzie pa-roznamu. Budziem sprabavać pravodzić čas razam ź siamjoj, ź dzietkami. Jamu vielmi važna nahnać hetyja piać stračanych hadoŭ ź dziećmi. Naša dačka praviała bolš za pałovu svajho žyćcia biaz baćki, i jon upuściŭ vielmi šmat momantaŭ. Jamu chočacca pačytać joj knižki, sa starejšym synam pahulać u novyja hulni, jakich jašče nie było, kali jon sieŭ u turmu. Syn Siarhieju raskazvaje, što takoje štučny intelekt, jak jon pracuje. Heta ŭsio ŭ navinku dla Siarhieja, tamu im cikava razam. Moj syn vielmi padkavany zaraz u palitycy, jany razmaŭlajuć i pra Ŭkrainu, i pra Biełaruś.
Pra partrety palitviaźniaŭ i adčuvańnie 2020 hodu
— Na pieršaj presavaj kanferencyi, potym u niekatorych interviju Siarhiej kazaŭ, što nia viedaje, čym tam Ofis Cichanoŭskaj zajmajecca. Ci vy raskazvajecie jamu, čym zajmajecca Ofis?
— Patrebien čas. Jon razumieje, što jość Ofis, što jość Abjadnany pierachodny kabinet, Kaardynacyjnaja rada. Jamu treba zrazumieć, jak my kamunikujem, jak my kaardynujemsia, jak pracujem z hramadzianskaj supolnaściu, z medyja. To bok heta pytańnie času, kali jon uvaljecca ŭ naš ruch. Jon piać hadoŭ vynošvaŭ svaje plany, svaje dumki, jak jon budzie pracavać, kali budzie na svabodzie. I, viadoma, zaraz u jaho planaŭ šmat. Jamu treba kupić techniku, kab zajmacca svajoj błohierskaj dziejnaściu, kab pracavać z medyja. U jaho ŭ planach pabačycca ŭ roznych krainach ź biełarusami, jakija jaho šmat padtrymlivali… Naprykład, u Varšavie na mitynhu jon pačaŭ havaryć: čamu vy chavajeciesia za maskami? To bok jon adrazu nie zrazumieŭ hetych niuansaŭ, tamu, moža, i pakryŭdziŭ biełarusaŭ. Ale my pavinny z razumieńniem stavicca, bo patrebny čas, kab zrazumieć, što adbyvałasia ŭ Biełarusi i za jaje miežami hetyja piać hadoŭ.
Jon va ŭspaminach zastaŭsia ŭ 2020-m hodzie, kali adčuvaŭ mocnuju enerhiju, kali čerhi stajali. Jon z takimi ž emocyjami i vyjšaŭ. I jon nia viedaŭ — ci paviarchoŭna viedaŭ — jakija represii ŭ Biełarusi, jakija represii za miežami, jak u Biełarusi pryhniatajuć rodnych tych aktyvistaŭ, jakija pracujuć za miažoj, što jość šmat prablem u biełarusaŭ za miažoj, jašče bolš — u biełarusaŭ unutry krainy. Ale ž heta ŭsio skarektujecca. Dla mianie było vielmi važna, što nia treba było jamu tłumačyć asnoŭnyja naratyvy nakont režymu, nakont Ukrainy, naprykład vajny. U jaho jość razumieńnie, jak treba z režymam pracavać, što nijakim čynam nia treba asłablać cisk, bo tolki praź cisk možna źmianić pavodziny režymu. Heta nia treba było tłumačyć.
— Vy amal piać hadoŭ na ŭsich mižnarodnych sustrečach byli z tečkaj, na jakoj byŭ partret Siarhieja. Ciapier ja baču na sustrečach, na niejkich padziejach partrety Alesia Bialackaha, Andžeja Pačobuta. Ci vy budziecie ciapier kožny raz pra roznych palitźniavolenych takim čynam nahadvać?
— Ja pastarajusia na kožny vizyt brać fota roznych palitviaźniaŭ i raskazvać ich historyi. Raniej byŭ Siarhiej, pra jaho ŭsie viedali. A ŭ turmach mnostva ludziej — talenavitych, jarkich, cudoŭnych, imiony jakich nie hučać tak časta. Pačynajecca, naprykład, sustreča, u mianie na stale partret palitviaźnia. Pytajuć: «A chto heta?» I praz voś hetuju tečku ja mahu raskazvać kožny raz novuju historyju. Kali ja daju interviju zamiežnym ŚMI, jany taksama pytajuć: «A chto ŭ vas na partrecie?» U mianie budzie mahčymaść praź losy hetych ludziej, praz našych hierojaŭ-palitviaźniaŭ tłumačyć, što ludzi ŭ turmach, što ničoha nia skončyłasia, što represii praciahvajucca. I tak bolš ludziej daviedajucca i pra Biełaruś, pra los našaj krainy, pra našych palitviaźniaŭ, pra humanitarny palityčny kryzis, što ŭsio jašče panuje ŭ krainie.
Pra firmovuju stravu Cichanoŭskaha
— Vy kazali, što da padziejaŭ 2020 hodu byli doma, zajmalisia dziećmi, zajmalisia reabilitacyjaj syna, čakali muža z smačnaj ježaj. Ciapier vy liderka demakratyčnych siłaŭ Biełarusi, vas nazyvajuć abranaj prezydentkaj Biełarusi. Vy vielmi zaniataja, jon taksama vielmi zaniaty ciapier. Jak vy vyrašyli padzialać chatnija abaviazki? Chto za što adkazny? Chto hatuje, chto padłohu myje? Siarhiej niedzie ŭ interviju skazaŭ, što vy padłohu myjecie, tak? Chto hetyja znakamityja katlety smažyć?
— Hetaha my nie abmiarkoŭvali, heta budzie naturalnym čynam adbyvacca. Chto svabodny, toj i budzie brać na siabie chatnija abaviazki. Ja pamiataju, jak jon pryjšoŭ, kaža: «Voś u ciabie tut pavucińnie, treba źniać». Viadoma, heta była spasyłka na toj čas, kali jon adbyvaŭ niezakonnaje pakarańnie, kali jaho mahli pasadzić u ŠYZA za pavucińnie ci za pył. I tamu jon kaža: «Ja budu tabie dapamahać». Ja kažu: «Dobra, bo ŭ mianie nia tak šmat času». Ja rada, što zaraz možna raździalić hetyja abaviazki ź Siarhiejem. Nasamreč raniej u našym tym žyćci ŭ jaho nie było nijakich chatnich abaviazkaŭ, bo pa zmoŭčańni ja była doma, ja mahła heta rabić, jon šmat pracavaŭ. Zaraz ja baču, jak jon hatovy niejak ablehčyć hetyja abaviazki z majho boku. Ja spadziajusia, što nie pieraharyć.
— A ci ŭmieje jon hatavać?
— Jon zaŭždy ŭmieŭ hatavać. Kali była takaja mahčymaść, u tym žyćci jon hatavaŭ asabista dla haściej. Jon vielmi lubić haściej. I my bačyli heta na feście «Tutaka», što jon hatavaŭ, smažyŭ «katlety pa-Cichanoŭsku». Jon vielmi haścinny. Budzie ŭ mianie čas — budu ja hatavać, u jaho budzie — budzie jon. Zaraz heta ŭžo nie krytyčna. Kali jon prychodzić raniej dadomu, to i dziaciej pakormić, i mnie moža pryhatavać. Kali ja kažu, što jeści chaču, jon mnie kaža: «Siadzi, pracuj, pracuj, ja sam usio zrablu».
— A što jon lubić hatavać, jakaja jaho firmovaja strava?
— Kali ŭ jaho natchnieńnie, to jon moh pryhatavać usio što zaŭhodna. Bolš lubiŭ šašłyk hatavać, kab hości byli vakoł. Niejkija prazaičnyja rečy štodzionnyja — heta nie dla jaho. Jon — taki čałaviek-tarnada, kab niešta smačnieńkaje takoje, nia prosta tam razahreška i tak dalej.
Kamientary
Spačatku adkazy na hetyja pytańni, a potym raskrutka havaračaj hałavy, i nie naadvarot. Bo pustyškami, jakija milhaciać u śviatle pražektaraŭ, biaskonca źmianiajučy adno adno, najelisia.