Biełarusam ža jon zyčyć lubić svoj kraj, kulturu. Pryčym nie jak źjavu niezvarotnaha minułaha ci niedasiažnaj budučyni.
Prafiesar Vitaŭtas Łandśbierhis byŭ adnym z zasnavalnikaŭ niezaležnickaha ruchu «Sajudzis» i pieršym kiraŭnikom Litvy paśla zdabyćcia joj niezaležnaści. Z 2004 jon — deputat Jeŭraparłamienta.
Jeŭraradyjo: Jak u Litvie stavicca pytańnie nie tolki demakratyi i pravoŭ čałavieka, a niezaležnaści? Ci moža być demakratyja ŭ sajuzie z Rasijaj?
Vitaŭtas Łandśbierhis: Litva prajšła roznyja etapy stanaŭleńnia svajoj nacyjanalnaj i dziaržaŭnaj śviadomaści. A ŭ Biełarusi nie zusim jasna, nakolki sami biełarusy ŭjaŭlajuć, što i jak chočuć, jak razumiejuć sami siabie.
Apošnija hady Biełaruś, chiba, słužyć palihonam dla dośledaŭ pa pabudovie niedemakratyi, jaki paśla vykarystoŭvajecca ŭ Rasii.Rasija, možna skazać, pajšła ŭ bok biełarusizacyi, u sensie režymnym, a nie kulturnym.
Jeŭraradyjo: Značyć, na vaš pohlad, dla zbudavańnia sapraŭdy niezaležnaj demakratyčnaj Biełarusi varta vyjści z sajuzu z Rasijaj?
Vitaŭtas Łandśbierhis: Nie viedaju, ci realna vyjści albo ihnaravać jaho, ci možna budavać svaju dziaržavu i kulturu, nie pytajučy na toje dazvołu. U litoŭskim vypadku, kali paŭstavaŭ «Sajudzis», my išli abranym šlacham biez dazvołu. U Maskvie złavali, pahražali, ale ŭžo nie ŭžyvali takoj siły, kab usich zasadzić u varjatniu albo vysłać. Byli ŭžo nie tyja časy, dy i siły nie tyja. Tym bolš, u Litvie ŭžo padniałasia masa, a nie prosta hrupa ludziej, jakuju možna raźbić i dyskredytavać.
Jeŭraradyjo: Mnohija bačać prablemu šlachu Biełarusi jak subjektyŭny faktar — praz pryzmu asoby Łukašenki. Ale vy ličycie, što bolš važny faktar abjektyŭny?
Vitaŭtas Łandśbierhis: Ja dumaju, jon prynamsi nie mienš važny, a moža i asnoŭny. Łukašenka adpadzie, kali Biełaruś adčuje siabie volnaj i zdolnaj budavać demakratyju.
Kali svabodnych vybaraŭ tak i nie budzie, to niechta, naprykład, prydumaje ideju bajkotu kvazivybaraŭ…
Jeŭraradyjo: Kolki času musić prajści ŭ Biełarusi da strukturnych źmienaŭ?
Vitaŭtas Łandśbierhis: Heta niepradkazalna,
vyrašaje vola biełaruskaha naroda. A kali jaje niama, to nijaki čaraŭnik nie pryjdzie, kab unušyć demakratyčnuju i nacyjanalnuju śviadomaść. Pačućci hodnaści i niesvabody, padnačalenaści — zaŭždy zmahajucca adno z adnym.Časam dumajuć: chaj ułady za mianie vyrašajuć, a mnie — patryvać.
Jeŭraradyjo: Nieŭzabavie
Vitaŭtas Łandśbierhis: Zaŭsiody možna raźličvać, što niešta možna było zrabić lepiej, ale
Aceńvajučy ŭ cełym, vidavočna, što ŭ Litvy z taho času vyjšła kudy lepiej, čym u našaj biednaj susiedniaj Biełarusi. Možna doŭha analizavać pryčyny, čamu tak. Ale lepiej mieć bačańnie budučyni — što chočuć biełarusy. Hałoŭnaje, kab jany čahości chacieli. Peŭnaja mlavaść — jana jość i ŭ nas. «Aj, usio abyjakava, tak ci inakš,
Jeŭraradyjo: Vy ŭzhadali pra zło, jakoje choča viarnucca. U Litvie z savieckich časoŭ elita źmianiłasia tolki častkova. Na vaš pohlad, ci budzie Łukašenku miesca ŭ elicie, budučaj palitycy, kali na čale Biełarusi stanie demakratyčny kiraŭnik?
Vitaŭtas Łandśbierhis: Heta niemahčyma.
Łukašenka zhubiŭ šaniec syhrać pazityŭnuju rolu na šlachu demakratyzacyi Biełarusi. Navat u niekatorych postsavieckich krainach jość dyktatary, jakija ŭ toj samy čas niešta robiać dla ŭmacavańnia samastojnaści krainy, zaachvočvajuć nacyjanalnuju kulturu, raźvivajuć nacyjanalnuju movu, aśvietu, stvarajuć nacyjanalnyja kaštoŭnaści.Chiba tamu, što dla jaho asabista heta było čužym, i za saboj jon paciahnuŭ usio hramadstva.Pry Łukašenku, na moj pohlad, hetaha nie adbyłosia. Jon admoŭna paŭpłyvaŭ na stanaŭleńnie biełaruskaj kultury, prasoŭvańnie adukacyi na biełaruskaj movie.
Pakul jon byccam adstojvaje adnosnuju niezaležnaść ad pucinskaj Rasii. Nakolki doŭha jamu dazvolać heta rabić, nie pačastavaŭšy harbataj ci jašče niejak, budzie vidna.
Jeŭraradyjo: Vašy pažadańni biełaruskamu narodu.
Vitaŭtas Łandśbierhis:
Lubić svoj kraj, kulturu. I lubić nie jak źjavu niezvarotnaha minułaha ci niedasiažnaj budučyni. Ale ŭžo zaraz znachodzić u hetym sens i ciarpliva i abdumana budavać budučyniu.
-
Režym Łukašenki časova stanie mienš ahresiŭnym da susiedziaŭ, ale stratehična budzie imknucca da avałodańnia atamnaj zbrojaj
-
«Znajšli krajniaha», a «pastaviać sałdafona jakoha-niebudź». U sacsietkach adreahavali na zvalnieńnie kiraŭnika «Minsktransa»
-
Cyhankoŭ: Nie padazravaŭ, što Babaryka źjaŭlajecca prychilnikam sacyjalizmu — mary siaredniaha čałavieka
Kamientary