Siostry Filistoviča
Sioleta siabry patryjatyčnaje arhanizacyi “Kraj” haściavali ŭ siostraŭ biełaruskaha nacyjanalista Janki Filistoviča — Sierafimy, Viery i Hanny, — jakija žyvuć va Ŭkrainie i ŭ Polščy. Jašče adna siastra žyvie ŭ Danii. Jany raspaviadali pra svaje losy, pra baćkoŭ i, viadoma ž, pra brata Janku.
Viera była najstarejšaj ź dziaciej Andreja j Zofji Filistovičaŭ. Jana naradziłasia ŭ 1924 h. u vioscy Paniacičy. U 1942-m vyjšła zamuž, ale muž praz dva hady zahinuŭ va Ŭschodniaj Prusii. Tady ž razłučyłasia ź siamjoj, jakaja vyjechała ŭ Polšču. U 1945-m Viera vyjšła zamuž iznoŭ, za savieckaha aficera, źmianiła proźvišča, žyła ŭ Vilni, a paśla ŭ Miorach. Pracavała ŭ harvykankamie starejšym buchhaltaram.
“Adnojčy pryjechaŭ dziadźka Ivan Piechur i kaža: “Vierka, pryjedź da nas, pryjšoŭ list ad baćkoŭ z Polščy”, — zhadvaje Viera Andrejeŭna. — Ja na rovary pryjechała. Ale zamiest lista ŭbačyła Janku… Spačatku jon skazaŭ, što adbyvaŭ u Sibiry pakarańnie j ciapier viarnuŭsia. Tolki na druhi dzień pryznaŭsia, što prybyŭ z-za miažy: “Maja Radzima — Biełaruś… Ja pryjšoŭ dapamahčy svajmu narodu”.
Paśla hetaha jana bačyła jaho tolki adnojčy, kali jon išoŭ na čyhunačnuju stancyju j zdalok pamachaŭ joj rukoj… Čekisty sačyli za jejnaj chataj, paśla aryštavali. Vieru vyratavaŭ muž, jaki zaciata baraniŭ žonku i navat kinuŭ na stoł sakrataru rajkamu partyjny bilet.
Jany vyjechali va Ŭkrainu. Tam Viera vučyłasia, pracavała, paśla razvodu z mužam adna hadavała svaich dziaciej. Pry kancy 50-ch baćki ŭhavaryli jaje pryjechać ź dziećmi ŭ Polšču j tam zastacca, ale savieckaja dziaržbiaśpieka nie dazvalała Viery naviedvać Polšču z usimi dziećmi.
Jana zaŭsiody spryjała biełarusam: kahości ŭładkoŭvała na pracu, kamuści dapamahała zdabyvać aśvietu. Žyvučy na čužynie, jana chacieła choć niečym dapamahčy svajmu narodu, za ščaście j volu jakoha addaŭ žyćcio jejny brat.
Sierafima Filistovič šmat raskazvała pra siamju, pra baćkoŭ. Pra toje, jak jejny baćka cudam zastaŭsia žyvy ŭ červieni 1941-ha, kali enkavedysty rasstrelvali viaźniaŭ Vialejskaj turmy, jakija pakuty daviałosia pieražyć ichnaj siamji padčas vajny j vyjezdu ŭ Polšču. U adnym miastečku na zachadzie Polščy, užo paśla kapitulacyi Niamieččyny, Sierafima bačyła Janku. Jon byŭ siarod moładzi, jakuju savieckija vajskoŭcy sahnali raźbirać ruiny vakzału. Tady zahavaryć jany pabajalisia, a paśla sustrecca im nie daviałosia…
Orhany dziaržbiaśpieki viedali, dzie žyvie siamja Filistovičaŭ. Tamu, kali Janku šukali ŭ Biełarusi, za chataj baćkoŭ uvieś čas sačyli ahienty.
Siostry doŭha šukali źviestak pra Janku, pisali ŭ Polski Čyrvony Kryž. U krasaviku 1959-ha im adkazali, što jon pamior na terytoryi SSSR 19 sakavika 1954 h. A ŭ lutym 1992-ha Sierafima atrymała z Upravy justycyi Mienharvykankamu dakument, u jakim paviedamlajecca, što Vajskovy trybunał BVA 4—5 listapada 1953 h. prysudziŭ Janku da rasstrełu i što “prysud vykanany”.
Ale siostry Janki nia peŭnyja, što jon byŭ rasstralany. Jany pryvodziać šerah dovadaŭ, jany vierać, chočuć vieryć, što Janka moh vyžyć, što jon jašče žyvie, što jon vierniecca…
Brat Janki, Alaksandar, jaki niadaŭna pamior u Polščy, vyhadavaŭ dvuch synoŭ — Adama j Vojtka. Vojtak na vyhlad vielmi padobny da svajho dziadźki…
Poŭnyja teksty interviju ź siostrami Janki Filistoviča, a taksama z tymi, chto dapamahaŭ jamu ŭ nielehalnaj dziejnaści ŭ Biełarusi, fatazdymki ź siamiejnaha archivu Filistovičaŭ dy inšaje budzie źmieščana ŭ knizie, jakaja rychtujecca da druku ŭ vydaviectvie “Hołas Kraju”.
Piatro Kazak
Janka Filistovič naradziŭsia 14 studzienia 1926 h. u vioscy Paniacičy (ciapier Vialejski rajon). U hady niamieckaj akupacyi vučyŭsia i pracavaŭ na Vialejščynie; uvosień 1943 h. byŭ mabilizavany ŭ 13-y Biełaruski palicejski bataljon pry SD, słužyŭ u Vialejcy i Miensku. Pa vajnie žyŭ u pierasylnych lahierach Niamieččyny, z 1946 h. — u Francyi. U lutym 1948-ha pastupiŭ na histaryčny fakultet Sarbony. Adzin z zasnavalnikaŭ Biełaruskaha Nacyjanalnaha Abjadnańnia Moładzi ŭ Francyi, redaktar rukapisnaha časopisu “Moładź”. U 1951 h. navioŭ kantakty z amerykanskimi specsłužbami, pierajechaŭ u Belhiju, u Luven, dzie praciahnuŭ navučańnie na histaryčnym fakultecie. Paśla pierabraŭsia pad Miunchien, dzie prajšoŭ karotkaterminovyja vyviedčyja kursy, rychtujučysia praciahnuć zmahańnie na terytoryi Biełarusi.
9 vieraśnia 1951 h. Filistovič desantavaŭsia z parašutam kala Maładečna i ŭznačaliŭ partyzanskuju hrupu ź piaci čałaviek, jakaja dziejničała na terytoryi Iljanskaha rajonu. Uvosień 1952 h. ich pabrała savieckaja “biaśpieka”. Filistoviča rasstralali. Usiaho pa spravie Filistoviča byli asudžanyja 17 čałaviek.
Kamientary