Apošnim časam biełaruskija kulturnickija koły adznačylisia vialikaj kolkaściu naładžanych premij.
Jany majuć rozny viek, svaje dzialanki j vyznačanaje koła kandydataŭ, tamu niekatoryja prezentujucca jak «subjektyŭnyja». Sama ideja ŭznaharodžvać subjektyŭnaj premijaj nie źjaŭlajecca absalutna aryhinalnaj.
Inicyjataram takoha ŭšanavańnia byŭ u siaredzinie XIX st. viadomy mecenat i filantrop M.M.Muraŭjoŭ. Paśla zadušeńnia paŭstańnia Kalinoŭskaha hrafu i vilenskamu hienerał-hubernataru zakarcieła ŭznaharodžvać premijaj ad svajho imia tych navukoŭcaŭ, jakija stvaryli b hetak zapatrabavanaje «osoboje rukovodstvo po russkoj istorii dla Sieviero-Zapadnoho kraja». U hetaj pracy tre było davieści lahičnaść źjadnańnia kraju z Rasiejskaj imperyjaj praź biassprečnuju prynaležnaść miascovaha nasielnictva da rasiejskaha narodu. Premija hetaja ŭ chutkim časie była zabytaja, bo ŭsio ž bolšaść daśledčykaŭ z tych, što ščyravali nad pierapracoŭkaj našaje historyi na patrebny kapył, adznačali jaje adroznaść ad rasiejskaj. Ciapier ža, u abstavinach novaje idealahičnaje ŭstanoŭki znoŭ stvarać «pravilnuju historyju», znajšlisia achvotniki, što hetak ščyra kirujucca dadzienymi amal 150 hadoŭ tamu rekamendacyjami, što rychtyk traplajuć na hodnaść naminantaŭ na Muraŭjoŭskuju premiju. Užo vydadzienaja i praca mahiloŭskaha rupliŭca — na radaść usiamu našamu amal iznoŭ «Paŭnočna-Zachodniamu kraju».
Usievaład Ścieburaka, Miensk
Ciapier čytajuć
Dzieci źlizvali z brudnaj padłohi pralitaje małako. Jakoj pabačyŭ zamiežnik Biełaruś, spustošanuju rasijskimi i šviedskimi vojskami ŭ čas Paŭnočnaj vajny
Kamientary