Pra heta redaktar «Biełaruskaj dumki» napisaŭ u svaim błohu na sajcie BiełTA.
Łukašenkaŭski ideołah vulharna prachodzicca pa ŭsich viaźniach, ale ŭ kancy reziumuje: «A naohuł, adkiniem usiakuju farmalnuju łohiku. U palitycy časam intuicyja značyć kudy bolš. Viedajecie, palityčnyja mety, pamknieńni hetych ludziej biaźmierna dalokija ad mianie, nieprymalnyja. Ale voś da ich samich ja nie adčuvaju ni nianaviści, ni varožaści.
Ščyra kažučy, kali b pytańnie ab tym, siadzieć im dalej ci vyjści na svabodu, vyrašałasia šlacham ekśpiertnaha apytańnia, to ja b, trochi padumaŭšy, prapanavaŭ adpuścić ich na ŭsie čatyry baki.Hetaja bratva, haniajučy bałdu na kičy i prajadajučy kazionnyja hrošy, nanosić dziaržavie značna bolšuju škodu, znachodziačysia ŭ miescach nie vielmi addalenych, čym kali b razhulvali na voli. Choć, viadoma, zakon jość zakon...».
Zvyčajna takija artykuły ideołahaŭ nie źjaŭlajucca vypadkova, a rychtujuć hramadskuju dumku da peŭnaha kroku ŭładaŭ.
Ahientka Kardaš vykarystoŭvała seks, kab źbirać infarmacyju pra kalinoŭcaŭ i zavierbavać ukrainskaha kamandzira. A kurataru KDB pisała pra jaho: «Moj łoch»
Kamientary