Navat niemcy ŭ vajnu nie zajmalisia likvidacyjaj biełaruskaj škoły. Ciapierašniaja ŭłada robić heta «zasučiv rukava». Piša Siarhiej Dubaviec.
Piša Siarhiej Dubaviec.
Aficyjna ŭ nas ništo biełaruskaje nie dyskryminujecca.
Ale na spravie tut adbyvajucca dziŭnyja rečy. Biełaruskim patryjatyzmam prapahanda nazyvaje «kartinki v tvojem bukvarie», h.zn. toje, što da Biełarusi nijakaha dačynieńnia nia maje. Za nacyjanalnuju symboliku vydajuć namalavanyja PPRB u 1995 hodzie hierb i ściah, jakija ŭ narodzie achryścili «kapustaj» i «zakat nad bałotam». Z takim samym pośpiecham nacyjanalnaj žyviołaj Biełarusi možna pryznačyć žyrafa z Haradzienskaha zaaparku ci, jašče lepš, Čaburašku. Usie pieśni «Za Biełaruś!» nasamreč piajucca «Za SSSR!» Maštabnaja kampanija vyhniatańnia ŭsiaho biełaruskaha z publičnych sferaŭ žyćcia z kožnym dniom nabiraje ŭsio bolšyja abaroty. Byccam niechta niabačny imkniecca «pierafarmatavać» našu krainu pad jakuju‑niebudź Tamboŭščynu ci Razanščynu. Zrazumieła, pry hetym vam buduć paŭtarać, što heta — naturalny praces.
Pierastali kamentavać pa‑biełarusku spartovyja tranślacyi. Na praduktach i tavarach pišuć nia prosta pa‑rasiejsku, ale i z vyviertam — pa‑vołžsku okajuć.
Navat niemcy ŭ vajnu nie zajmalisia likvidacyjaj biełaruskaj škoły. Ciapierašniaja ŭłada robić heta «zasučiv rukava».
Nia budu zaraz admaŭlać «naturalnaść» pracesu ŭ tych sferach, dzie pra heta možna spračacca. Vaźmu prykład dziaržaŭnaje moŭnaje palityki ŭ samaj što ni jość dyscyplinarnaj halinie — u dyplamatyi. Usie pasolstvy Biełarusi za miažoj — a ich dziasiatki — zaviali svaje sajty ŭ siecivie. Zrazumieła, što nijakaj samadziejnaści tut być nia moža, usio raspracoŭvałasia centralizavana ŭ MZS.
Sajty — reč asabliva pakazalnaja, bo źjaŭlajucca nia tolki vizytoŭkaj našaj krainy, ale j deklarujuć pryncypy palityki dziaržavy ŭ dačynieńni da ŭsich prajavaŭ žyćcia. Dyk voś, za redkim vyklučeńniem sajty «biełaruskich» pradstaŭnictvaŭ za miažoj nia majuć viersii pa‑biełarusku. Nia majuć navat słova pa‑biełarusku, aprača samoha hetaha słova — Biełaruś. Usia infarmacyja padajecca pa‑rasiejsku + mova krainy, dzie raźmiaščajecca pradstaŭnictva. Kali brać susiedzkija krainy, dyk tolki pasolstva ŭ Polščy možna nazvać biełaruskim, astatnija — u Łatvii, Litvie, Rasiei, Ukrainie — pradstaŭlajuć nie krainu našu, nie narod, nie kulturu, a tolki terytoryju, kvadratnyja metry, pryčym, miarkujučy pa movie, metry rasiejskija.
Mianie dzivić nia stolki hetaje ŭpartaje ihnaravańnie movy tytulnaj nacyi, kolki hatovaść vyhladać «uŝierbno» ŭ vačach usiaho śvietu,bo takoj moŭnaj palityki j takich dyplamatyčnych sajtaŭ bolš nidzie ŭ śviecie niama. Kraina sama deklaruje… U čałaviečaj supolnaści takija pavodziny dziaržavy možna pryraŭnać chiba što z demanstratyŭnymi pavodzinami bamža, jakomu naplavać na prystojnaść, na toje, jak jon vyhladaje siarod inšych i čym «pachnie».
Ihnaravańnie movy svaje Radzimy vyklikaje ŭ pamiaci mienavita hetuju formułu sa stalinskich represiŭnych pratakołaŭ — bomž, biaz peŭnaha miesca žycharstva.
Ź inšaha boku, takoje hrebavańnie ŭłasnym vyhladam z boku dziaržavy možna rastłumačyć tym, što hetaja dziaržava nie raźličvaje na svaju daŭhaviečnaść i «zatačvajecca» pad inšuju dziaržavu dziela taho, kab stać jak častkaj. Praŭda, u hetym vypadku niezrazumieła, navošta tady stolki pasolstvaŭ i sajtaŭ hetych pasolstvaŭ, a tym bolš, kali jany ŭžo jość, navošta im vyhladać siarod inšych — bamžami?
Adkazu niama.
Jak niama adkazu na pytańnie, čamu toj ci inšy čałaviek stanovicca demanstratyŭnym bamžom i što jaho ŭ jahonym vykliku ŭsim astatnim sahravaje.
Zrazumieła, što nieŭžyvańnie rodnaje movy — prajava źniešniaja. Adnak u dyplamatyi ŭsio źniešniaje adlustroŭvaje sutnaść. Bo dyplamatyja — heta dačynieńni, znosiny, parazumieńnie. Kali vy na aficyjny pryjom prychodzicie «biaz halštuka», heta ŭžo značyć, što vy pryjšli braviravać, a nie šukać ahulnuju movu.
Inakš kažučy, «pratakoł» dyplamatyi RB naŭmysna nie stykujecca z pratakołam dyplamatyi inšych krain. Pryčym toje, što ŭsie inšyja havorać na movie svaich narodaŭ, dziŭna było b razhladać jak padkop ci niejkuju kavierzu. Značyć, prablema tut u našych pravicielach i dyplamatach. Pakolki biełaruskaja versija (pobač z usimi astatnimi), jak znak prystojnaści i samapavahi krainy, u materyjalnym sensie adnosna dziaržbiudžetu nie kaštuje ničoha, zastajecca zrabić vysnovu: dziaržava pryncypova ihnaruje movu tytulnaj nacyi, pryncypova «chodzić biaz halštuku», pryncypova vystaŭlajecca na mižnarodnaj arenie bamžom. Vy sa mnoj damaŭlajciesia, ale viedajcie napierad, što ja — «ź inšaj opery», i ŭsie našy damoŭlenaści ničoha nia vartyja.
Siarhiej Dubaviec, Biełaruskija naviny
Kamientary