«Mnie 31 hod, ja bieły mužčyna, i hramadstva nie vieryć u mianie ŭ jakaści baćki». Minski tata — pra dyskryminacyju
Minčanin Dźmitryj Chalimončyk paŭtara miesiaca tamu staŭ tatam. I sutyknuŭsia z tym, što hramadstva nie hatova ŭsprymać mužčynu jak paŭnapraŭnaha baćku. U tvitary małady tata padzialiŭsia iraničnymi nazirańniami pra dyskryminacyju. Dźmitryj zaŭvažaje: jon nie skardzicca na žančyn, «jakija adabrali ŭ jaho prava na baćkoŭstva». Heta pra pierakos situacyi naohuł.

«Mnie 31 hod, ja bieły mužčyna, i hramadstva nie vieryć u mianie ŭ jakaści baćki.
Miescami dziaržava, prosta vielmi šmat ludziej, u tym liku i mnohija, chto naradžaŭ, ličać, što baćki — heta mama, jakaja addaje ŭvieś čas dziciaci, i mužyk, jaki prynosić šaryki da radzilni. Chutčej za ŭsio — krychu napadpitku, «bo syn!».
Krychu šok-kantentu: adrazu paśla rodaŭ mama moža adacca dziciaci chiba što maralna. Fizična sił u jaje niama. U jakaści dokazu vykarystoŭvajem hieamietryju. Vymiarajem achop dziciaci, hladzim na žančynu i ŭśviedamlajem, što jana jaho naradziła. Joj by adlažacca tydzień. I kiefirčyk.
Ale radzilnia kaža, što spraŭlacca niejak treba, z tatam sustrenieciesia na vypiscy, a pakul (ad troch dzion i bolš) uśmichajemsia i pavolna idziom na spavivańnie.
U zvyčajnuju pałatu mužčynie trapić nielha. Skažacie: sanitaryja. Nie, u susiedniuju za ścienkaj u tym ža kalidory, tolki płatnuju — možna. I voś tut, napeŭna, razam z upeŭnienaściu ŭ svaich siłach u žančyny zaradžajecca stereatyp, što tata — heta pra «dapamahać», bo jon ź dziciom abychodzicca nie ŭmieje. Choć jašče try dni tamu z małym abychodzicca nie ŭmieŭ z vas dvaich roŭna nichto.
Nu i kali tak dumaje navat mama, čaho my čakajem ad astatnich? Za paŭtara ź nievialikim miesiaca baćkoŭstva ja sutyknuŭsia naŭprost ci ŭskosna z šeraham vypadkaŭ «uzakonienaj» u śviadomaści suhramadzian dyskryminacyi.
Tak, mianie jašče nichto nie hnaŭ anučami niadkul, ale budziem ščyryja, ja maju niadrennyja šancy vyklikać ździŭleńnie, kali na praciahu piaci chvilin pobač sa mnoj i niemaŭla nie źjavicca jaho mama.
Ok, heta budzie chutčej navat zamiłavanaje ździŭleńnie: «O! Jak cudoŭna». Ale heta nie cudoŭna, heta krychu žachliva i naohuł seksizm.
Da prykładaŭ. Ź vialikaj dolaj vierahodnaści, kali ja źbiarusia ŭ dekret, heta vykliča surjoznaje nierazumieńnie na rabocie. To-bok pa zakonie ja, kaniečnie, mahu. Ale zachavać umovy pracy atrymajecca naŭrad ci.
Mužčynski dekret usprymajecca biełaruskim najmalnikam jak zdrada, horš čym pierachod da kankurenta. Bo siabroŭ na babu nie mianiajuć. I na babu ź dziciom taksama.
Dalej — naŭprost z karcinkami. Industryja dziciačych tavaraŭ usia za redkim vyklučeńniem zatočana na žančynu i nie vieryć u isnavańnie baćkaŭ. A ŭ adzinarohaŭ vieryć.
Z prostaha:

Tak, jość i inšaje adzieńnie, ale statystyka biessardečnaja, kali cikava — prahulajciesia pa dziciačaj kramie. Nam zastajecca tolki Dart Vejder ź niatlenkaj pra baćku.

Viedajecie, što heta? Sumka? Nie. Heta sumka dla mamy. Bo z vazkom. Tatu — mašyna, mamie — pralnaja. I sumka. Stereatypy maje, stereatypy.

Kłasika fatahrafii. Znajdzicie fota z mužčynskimi rukami. Chto jaho viedaje, moža cenzura nie prapuskaje, raskamnahlad ci UUS Pieršamajskaha rajona h. Minska. Nu ci pryznajem užo narešcie: padhuzak — vielmi składana dla mužčyny. Niachaj zajmajucca lohkimi rečami i nie lezuć u tonkija materyi.
U kučy publikacyj u internecie ŭ pryncypie razmova pra mamu jak adzinuju razumnuju istotu: «Mama moža zrabić tak, moža zrabić toje». I razmova nie pra hrudnoje vykormlivańnie — bytavucha typu ŭmyvańnia ci dastavańnia soplaŭ ź nieakrepłaha dziciačaha arhanizmu. Internet u nas nie vieryć.
U mianie vieryć tolki barbieršop z kompleksnaj stryžkaj «tata+syn». I toje tolki z synam, dačku mnie taksama cyrulni nie daviarajuć.

Muzyka taksama nie dla darosłych mužčyn. Tolki dla tych, jakija pryjšli z mamaj. Nie viedaju, moža, jość admysłovyja noty, jakija čujuć tolki žančyny.
«Alo, Dzima, što ty bałamuciš? Dohladam i vychavańniem dziaciej zajmajucca ž mienavita mamy!» — skaža šanoŭny čytač. «Dyk a što, šanoŭny čytač, im zastajecca rabić?» — skaža Dzima. Kali navat duracki padhuzak prahramuje, što patrebny žanočyja ruki? Tak, kaniečnie, jon nie žachnie tokam mužčynu, jaki da jaho datykniecca. Ale i asacyjacyj nie vyklikaje.
Infarmacyjnaja prastora maje niachiły patencyjał i moža zrušyć ź miesca hetu haru cichaha smutku, ale zamiest hetaha praciahvaje farmiravać adnabokuju madel. Lahčej ža paklikać u rekłamu paru mužčyn, kab padać prykład i stvaryć patern, a nie čakać, pakul hetyja mužčyny prajaviać inicyjatyvu i ŭžo potym pradavać im adrasna padhuzki.

Ja ni razu nie ŭščemleny ŭ pravach, mnie nichto nie zabaraniaje zajmacca dziciom, i ja nie skardžusia. Mianie, mahčyma, navat ciešyć pavyšanaja stanoŭčaja ŭvaha. Ale maja łohika havoryć, što heta nie taja ŭvaha, jakoj varta hanarycca.
Tak, u pracoŭny čas ja nie doma, ale paśla raboty ja taki ž baćka, a mama taksama adpracavała svaju źmienu za dzień. Usim, chto sumniavajecca, prapanuju pasiadzieć dzianiok udvuch ź niemaŭla.
Majo adzinaje adroźnieńnie ad maci — ja nie mahu pakarmić syna na hetym etapie jaho žyćcia. U astatnim my norm.
Tamu ja chaču, kab rola «baćka» stała takoj ža zvyčajnaj, jak i rola «mama». Dažyli, karaciej: ja chaču dakazać internetu svajo isnavańnie».
Ahientka Kardaš vykarystoŭvała seks, kab źbirać infarmacyju pra kalinoŭcaŭ i zavierbavać ukrainskaha kamandzira. A kurataru KDB pisała pra jaho: «Moj łoch»
Kamientary