Repartaž Paŭła Kaściukieviča z Stročycaŭ.

Repartaž Paŭła Kaściukieviča z Stročycaŭ.
Kali ŭ ludziej było suładździe, tady jak u pryrodzie viałosia sapraŭdnaje zmahańnie. Časam zdavałasia, što hukajučy viasnu, nieŭznaki naklikali zimu. Časam sonca skvaryła tak choraša, što absalutny nul — nazaŭsiody projdzieny etap.
Sioleta na śviacie viało rej «Studenckaje etnahrafičnaje tavarystva». Moładź vadzili karahody. Dudary nie škadavali miachoŭ, a tancoŭščyki — dołu. Hrali hurty «Huda», «Horyń», «Kniažyč» i śpiavali kalektyvy «Kryničańka» i «Kałychanka». Ładzili konkurs na najpryhažejšuju papiarovuju ptušku — simvał śviata.
A jašče napiajalisia daschoču. U adroźnieńnie ad inšych padobnych muziejaŭ, u Stročycach ekspanaty raskidanyja pa vialikaj terytoryi, tamu možna było zabryści ŭ haj ci zacišny padvorak, i sustreć žančyn, jakija ciahnuli «Ahu, viasna!»
Hukańnie viasny — adno nie z šmatlikich tradycyjnych śviataŭ, jakoje i ŭ XXI stahodździ, dziakujučy namahańniam entuzijastaŭ, prachodzić naturalna, nie ŭ styli pakaznych piruetaŭ aficyjoznaj narodnaści. Tak było i sioleta. Pakolki tradycyja žyvaja, trapiatkaja, a viaśnie treba budzie prychodzić i praz hod, dyk čamu b nie naviedać u nastupnym hodzie «Hukańnie viasny»? Da muzieju — jakich 5 km ad kalcavoj darohi (adrazu za aŭtarynkam u Malinaŭcy). Tudy chodziać aŭtobusy z aŭtastancyi ź mikrarajonu «Paŭnočny Zachad».
-
«Mnie strašenna padabajucca kiepskija mužčyny». Śviatłana Kurs raspaviała, jak pisała svaju pieršuju knihu
-
«Ništo tak nie zaachvočvaje pisać, jak nuda». 50 hadoŭ tamu pamierła Ahata Kryści. Jak pisała heta hienijalnaja žančyna?
-
Biełaruska paluje na tradycyjnyja samatkanyja pościłki va ŭsioj krainie — pahladzicie, kolki ekspanataŭ jana ŭžo vykupiła ŭ babul FOTY
Ciapier čytajuć
Aktor Toŭścikaŭ: Na pakazie, kali pryjšli zbolšaha rasijskija hledačy — publika śmiajałasia. A kali byli biełarusy, Cichanoŭskaja — stajała poŭnaja cišynia


Kamientary