Dziesiatak hadoŭ tamu pra hetaha vybitnaha fatohrafa viedali ŭ Biełarusi adno čytačy «NN». Siońnia ŭ Nacyjanalnym muziei historyi i kultury idzie ŭnikalnaja vystava fotaŭ Bieniedykta Tyškieviča.
Dziesiatak hadoŭ tamu pra hetaha vybitnaha fatohrafa viedali ŭ Biełarusi adno čytačy «NN». Siońnia ŭ Nacyjanalnym muziei historyi i kultury idzie ŭnikalnaja vystava fotaŭ Bieniedykta Tyškieviča.
Mienavita našyja publikacyi paspryjali tamu, što hetaje imia zaŭvažyŭ Juryj Vasiljeŭ, kuratar muzieja‑halerei «Śviet fota». Spadar Vasiljeŭ, zasłužany rabotnik kultury Biełarusi, razam z francuzskimi dypłamatami zrabiŭ vializarnuju arhanizacyjnuju rabotu dziela taho, kab u Nacyjanalnym histaryčnym adkryłasia ŭnikalnaja vystava.
Jana admietnaja nie tolki tym, što absalutnaja bolšaść admysłoŭcaŭ bačać hetyja tvory ŭpieršyniu, ale i tym, što heta treciaja ich vystava naohuł.
Aryhinały hetych fatahrafijaŭ vystaŭlalisia tolki adzin raz u Francyi ŭ 1994 hodzie. U 1999 hodzie vystava jahonych tvoraŭ adbyłasia ŭ Vilni. Heta była sapraŭdnaja siensacyja. Bolšaść z fotaŭ pryśviečanaja biełaruskim narodnym typažam kanca XIX st. A vystavu zrabiŭ Muziej fatahrafii horada Šałon‑siur‑Son — heta ŭ Francyi, dzie Bieniedykt Tyškievič pravioŭ svaje apošnija hady (jon dažyŭ da 1935 hoda).
Kalekcyja fatahrafijaŭ Bieniedykta Tyškieviča pierachoŭ¬vajecca ŭ tamtejšym muziei Nisiefora Ńjepsa. U 1993 hodzie hety muziej vypadkova nabyŭ u paryžskaha antykvara cudam acaleły albom fatahrafijaŭ Tyškieviča: 86 adbitkaŭ na kardonnaj asnovie, jakija zafiksavali raznastajnyja miaściny i ludziej Biełarusi, Francyi i Italii. Uvohule, archiŭ Tyškieviča zhareŭ jašče ŭ časie Pieršaj suśvietnaj vajny. Hetki ž los napatkaŭ i kalekcyju tvoraŭ mastactva, što zachoŭvałasia ŭ jahonym biełaruskim majontku Viałaje (ci Viałava), što na Ivianieččynie. Ad usiaho, imavierna, zastaŭsia tolki hety albom. I voś, narešcie, hetaja relikvija znoŭ u Biełarusi. Paśla stahodździa zabyćcia hraf viarnuŭsia ŭ rodny kraj.
Bieniedykt Tyškievič naradziŭsia ŭ Niemiežy, što litaralna na samaj ciapierašniaj biełaruska‑litoŭskaj miažy. Majontki mieŭ pa ŭsim śviecie, u tym liku i ŭ Nalibockaj puščy. Tyškievič byŭ zamožnym arystakratam, jaki atrymaŭ u spadčynu roznyja abjekty nieruchomaści i kapitał, ale nie hetak balavaŭ‑palavaŭ, jak zanurvaŭsia ŭ pytańni etnahrafii, archieałohii i linhvistyki. Jon staŭ adnym ź pieršych u śviecie majstroŭ fatahrafii. Jon arandavaŭ karabli, kab vandravać, abjechaŭ Indyju, Kitaj, Japoniju.
Svaje najlepšyja zdymki jon ekspanavaŭ na vystavie ŭ Fiładelfii, u Amierycy (1876), dzie i atrymaŭ za ich svoj pieršy miedal. Niaciažka padličyć, kolki času prajšło ad vynachodnictva fatahrafii naohuł. U zdymkach Tyškieviča vyjaviŭsia adnačasna i madernizm, i ramantyzm tvorcy. Jon adčuvaŭ adkaznaść pierad kožnym adbitkam — siarod ich niama vypadkovych. Składanaść niečakanych kampazicyj śviedčyć ab vialikim prafiesijanaliźmie. Jahonyja tvory — sapraŭdnyja šedeŭry biełaruskaj fatahrafii. Ź ich na nas hladziać i viaskoŭcy, i miestačkoŭcy, i ramieśniki. Fatahrafii sialanaŭ i viaskovych pryhažuń u strojach taho času, u naturalnym asiarodździ — heta śviedčańnie adkrytaha śvietapohladu i ŭvažlivaha voka Tyškieviča. Tut i zdymki jahonaha pałacavaha pobytu, i interjery viaskovych chat i korčmaŭ, stylovyja buduary, siadziby i kuchni, viaskovyja scenki i partrety svajakoŭ. Jon uvasobiŭ u fota najvažniejšyja charaktarystyki Biełarusi i biełarusaŭ taho času.
U 1883 hodzie, kali pamiraje žonka, hraf z tryma dziećmi pierajazdžaje ŭ svaje francuzskija majontki. Nazaŭždy. Jon uładkoŭvajecca ŭ svaim majontku ŭ šykoŭnym pryharadzie Paryža Nei i całkam pryśviačaje siabie fatahrafii. Z taho času jahonaja suviaź z rodnym krajem abarvałasia. Hrafa Tyškieviča pachavali ŭ Nicy ŭ siamiejnaj pachavalnaj kaplicy.
Ale jahonyja fota, zroblenyja bolš za sto hadoŭ tamu ŭ Biełarusi, iznoŭ viarnulisia da nas. U heta i zaraz ciažka pavieryć. Ale paviercie — heta naša sapraŭdnaja kłasika.
Vystava hrafa Bieniedykta Tyškieviča
pravodzicca ŭ Nacyjanalnym histaryčnym muziei (Minsk, Marksa,12) da 29 kastryčnika. Paśla vystava pierajedzie ŭ Homiel, u Halereju imia Vaščanki (4—17 listapada), a zatym u Połack, u halereju Nacyjanalnaha historyka‑kulturnaha muzieja‑zapaviednika (20 listapada — 8 śniežnia).
Kamientary