Karajeŭ skazaŭ, što departuje irakskaha budaŭnika, kali toj nie aženicca ź biełaruskaj
Hubiernatar Hrodzienskaj vobłaści praciahvaje imitavać burnuju dziejnaść. Na hety raz jon pryjechaŭ ź inśpiekcyjaj na budoŭlu kardyjacentra.

Staršynia Hrodzienskaha abłvykankama Juryj Karajeŭ naviedaŭ ź inśpiekcyjaj uźviadzieńnia adździaleńnia nieadkładnaj dapamohi kardyjacentra ŭ Hrodnie.
Na miescy Karajeŭ zasłuchaŭ dakład ab chodzie rabot, daviedaŭsia, što zdača abjekta zaležyć ad pastavak miedtechniki. A potym niečakana źviarnuŭsia da budaŭnika ź Iraka.
Karajeŭ spytaŭ u mužčyny, ci padabajecca jamu ŭ Biełarusi. Irakiec adkazaŭ, što całkam. Tady čynoŭnik spytaŭ, ci žanaty budaŭnik. Mužčyna rastłumačyŭ, što žonki ŭ jaho niama ni ŭ Iraku, ni ŭ Biełarusi, bo jon pakul uładkoŭvajecca.
Adkaz Karajeva nie zadavoliŭ, i jon paprasiŭ načalstva prarekłamavać mužčynu biełaruskich dziaŭčat.
«Chłopcy, davajcie, departujem jaho, kali nie aženicca. Navučycie, što lepšych za biełaruskich dziaŭčat niama», — zahadaŭ Karajeŭ.
Prarab adkazaŭ, što adpravić budaŭnika ŭ kamandziroŭku, kab jon pryhledzieŭsia i vybraŭ.
Na što Karajeŭ spytaŭ: vam što, u Hrodnie dziaŭčat nie chapaje? Načalnik ža rastłumačyŭ, što ŭ kamandziroŭcy viesialej.
Kamientary
Hrodnienskuju obłasť vsio ž taki ahrarno raźvitoj vvieriali im v ruki s Karanikom.