Pieravydali krajovyja słoŭniki biełaruskaj movy.
«Viciebski krajovy słoŭnik» Mikoły Kaśpiaroviča ŭpieršyniu pabačyŭ śviet u 1927 hodzie. Jon uvabraŭ u siabie 9703 słovy, zafiksavanych u 591 nasielenym punkcie Viciebskaj akruhi. Jon byŭ pieršym u cełaj sieryi, jak mierkavałasia, z 16 padobnych słoŭnikaŭ.
«Krajovy słoŭnik Červienščyny» Mikoły Šaternika ŭvabraŭ kala 9 tysiač słoŭ. Vyjšaŭ jon u 1929 hodzie.
«Słoŭnik M. Šaternika kaštoŭny tym, što ŭ im zafiksavany jak ahulnanarodnyja słovy, viadomyja na ŭsioj terytoryi Biełarusi, tak i bahatyja rossypy narodnaj leksiki Červieńščyny.
Słoŭnik moža być prydatny dla sučasnych karystalnikaŭ biełaruskaj movy, jakija nie chočuć abmiažoŭvacca «dystylavanaj» litaraturnaj movaj, a imknucca avałodać joj va ŭsioj jaje krasie i raznastajnaści»,
— napisaŭ u pradmovie Siarhiej Zaprudski.
Słoŭniki vyjšli ŭ jakaści dadatku da numara časopisa «Arche», pryśviečanaha biełaruskamu movaznaŭstvu 1920-ch.
Zamović słoŭniki možna praz [email protected].
* * *
Bič — kruhłoje poleno ciepa, kotorym b́jut po snopam. Atarvoŭsia bič at cepa.
Łachudra — 1) nieakkuratnaja, niečistopłotnaja žienŝina. Uzioŭ zamuž niejkuju łachudru, i ŭ chacia jana nia moža prybrać.
2) iźmiataja, porvannaja furažka, a takžie i inaja odiežda. Nia chaču nadziavać jetai łachudry.
Siedža — zasada na vołkov s padalju. Achvotniki chadzili na siedžu.
Kamientary