Łukašenka patrabuje ad čynoŭnikaŭ čałaviečnaha staŭleńnia da ludziej.
Pra heta jon zajaviŭ 16 listapada, prymajučy kadravyja rašeńni.
«Jašče raz padkreślivaju: sumlennaść i spraviadlivaść pavinny lažać u asnovie vašaj palityki. Reahujuć na prośby i zapyty ludziej, nie adšturchoŭvajcie ich — heta hałoŭnaje, — padkreśliŭ jon. — Budźcie ludźmi z našymi ludźmi. Bieražycie ich. Nam demahrafičnuju prablemu treba vyrašać, a jana vyrašajecca nie tolki naradžeńniem novych ludziej, ale i zachavańniem ludziej, jakija ŭ nas jość».
«Samaje hałoŭnaje — što skažuć pra nas ludzi. A pra vas tym bolš, vy pierad imi kožny dzień, vy na vačach u ludziej.Tamu pamiatajcie ab tym, što vas aceniać ludzi, i pierš za ŭsio tyja, jakimi vy paklikanyja kiravać i jakich vy abaviazany arhanizoŭvać», — skazaŭ Łukašenka.
Ciapier čytajuć
Navukoviec raspavioŭ pra hieałahičnyja zahadki Biełarusi: irtuć ź ziamli i kratar ad padzieńnia mietearyta, jaki źniščyŭ usio žyvoje ŭ radyusie tysiač kiłamietraŭ

Kamientary