Kali pačynaješ razmaŭlać pa-biełarusku, častka ludziej ździŭlena pahladaje ŭ tvoj bok, a niekatoryja ŭvohule nie razumiejuć. Jany ličać, što sami razmaŭlajuć čysta pa-rasiejsku, ale ci tak heta na samaj spravie? Na jakoj movie razmaŭlajuć biełarusy?
«Nie pakidajcie ž movy našaj biełaruskaj, kab nia ŭmiorli», — nakazvaŭ biełaruski klasyk F.Bahuševič. Ale jahonaja parada pylicca niedzie na knižnych palicach. Na ŭrokach biełaruskaj litaratury školniki štohod pišuć sačynieńni nakont zaniapadu movy, voś tady i adšukvajecca «Dudka biełaruskaja», kab pieražyć svoj karotkačasovy tryjumf. A dalej — znoŭ ciomnyja hłybini knižnaj šafy…
Chočacca kryknuć: «Ludzi, adumajciesia! Heta ž nia tolki mova prychodzić u zaniapad! Heta ž my adychodzim u niabyt…» Jak ža nas buduć pavažać inšyja, kali my sami siabie nie šanujem?! Moža, niekatoryja papraŭdzie ličać, što razmaŭlajuć pa-rasiejsku? Kali b razmaŭlali pa-rasiejsku, znajšli b, napeŭna, supolnuju movu z Rasiejaj…
Nielha nazvać tuju movu, što čuvać u Biełarusi, ni rasiejskaj, ni biełaruskaj. Toje, što ŭ narodzie kličuć «trasiankaj», — biessaromny ździek z abiedźviuch moŭ. Kali siońnia my stracim movu, to zaŭtra stracim kulturu, samabytnaść… A ci zastaniecca tady biełaruski narod? Moža, praz kolki hod naščadki buduć šukać nas u encyklapedyčnym słoŭniku na litaru «B»?
Ludzi, adumajciesia!
Kaciaryna Kryvanos, školnica, Miensk
Kamientary