Čym chłopiec, hrajučy na skrypcy, parušyŭ zakon?
Heta zdaryłasia ŭ padziemnym pierachodzie na stancyi Partyzanskaja ŭviečary a siomaj hadzinie. U nas tam davoli časta hrajuć muzyki, ale tolki na hitary albo akardeonie. Ale u hety raz niejki chłapiec hraŭ na skrypcy. Ja išoŭ tam pa svaich spravach, i byŭ vielmi ŭražany i ŭzradavany, što možna pačuć čaroŭnyja huki skrypki ŭ takim miescy. Huki hetyja padmiešvali niejkija jaskravyja farby ŭ šery padziemny pierachod, dzie išli z pracy sotni adnolkava šerych ludziej. U mianie navat nastroj padniaŭsia. Ja padyšoŭ da jaho i pakłaŭ ŭ futarał hrošy, i zaŭvažyŭ, što hrošaj tam było šmat. Kali ja pajšoŭ dalej, nasustrač išli dva milicyjanty - zvyčajny patrul. Ja užo amal vyjšaŭ ź pierachodu, i raptam pačuŭ, što muzyka spyniłasia. Nia viedaju čamu, ale ŭpeŭnieny, što mienavita milicyjanty spynili jaho.
Voś što niezrazumieła – čym jon im pieraškodziŭ? Naviersie dziasiatki pjanicaŭ pjuć piva dy harełku, parušajučy zakon, ale ich nichto nie kranaje. Čym chłopiec, hrajučy na skrypcy, parušyŭ zakon?
-
«Nichto nie viedaje, ci zmoža zdradzić blizkim ludziam, kali pačnuć bić tokam». Dudzinski — pra svoj novy raman, dabro i zło
-
Palitviazień Vacłaŭ Areška sustreŭ za kratami 71‑y dzień naradžeńnia. Kaladnuju paštoŭku jamu vizualna apisvali inšyja
-
Śviatłana Cichanoŭskaja paviedamiła litoŭskim parłamientaryjam pra rašeńnie pierajechać u Polšču
Kamientary