U repartažy BT pakazali kadry z učarašniaj pracoŭnaj pajezdki Alaksandra Łukašenki ŭ Kaściukovicki rajon. Toj pryjechaŭ na pole acanić, jak pracuje sielhastechnika.

«A dzie ministr? Nu, šukaj ziernie. Ci ty ŭžo zabyŭ?» — skazaŭ Łukašenka, pakazvajučy na ziamlu.
«Nu, što ž ja zabyŭ?» — ministr sielskaj haspadarki Siarhiej Bartaš u kaściumie vybieh napierad, prysieŭ i staŭ rukoj adkopvać ziamlu.

Paralelna Łukašenka pavučaŭ jaho, ci nie zabyŭ toj, na jakoj hłybini pavinna sadžacca ziernie. Inšyja čynoŭniki schililisia nad ministram, niby inśpiektujučy i kanśpiektujučy ŭ pamiaci.
Paśla hetaha Bartaš pachvaliŭ ajčynnuju siejałku, jakaja pracuje na poli, a inšy funkcyjanier zakidaŭ hradu ziamloj i pryhładziŭ jaje.
Ciapier čytajuć
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
Kamientary