Kasi Kamockaj nia nosiać vieršaŭ
«Ja dumaŭ, što biełaruski rok-n-roł pamior i ja razam ź im, — skazaŭ paśla prezentacyi «Cepelinaŭ» Adam Hlobus, — ale ja pamylaŭsia, usio bolš kruta». 16 śniežnia «Novaje Nieba» prezentavała CD «Cepeliny» ŭ klubie «Magna». Haściami «Novaha Nieba» byli «KaliJuha», biełastockaja «Braha» ŭ novym składzie — biełastaččanin Jurka Asieńnik plus muzyki «Ulisu» i ŭłasna «Ulis». Słava Korań adśviatkavaŭ svoj dzień naradžeńnia ihroj u troch hurtach… Vystupy Kasi Kamockaj źbirajuć usiu biełaruskuju bahiemu. Niezdarma ž kaliści naradziŭsia tost: «Dyk vypjem za Kasiu, jakaja ŭsich nas sabrała razam!» Praŭda, apošnimi časami takija zbory byvajuć usio radziej…
Słava Korań: Zaraz palityku staviać vyšej za tvorčaść muzykaŭ. Robiać nas ruchavikom palityčnaj płyni. A ja chaču, kab nas aceńvali pa tym, što my hrajem. Za apošnija dziesiać hadoŭ biełaruskija muzyki stali našmat cikaviej hrać, bolš raznastajna.
Ja liču, što treba słuchacca ŭłasnaha pokliču, pražyć žyćcio pa-čałaviečy. Heta musić być hałoŭnaj metaj, a nie zachop ułady. Kali čałaviečnaść budzie pierad usim, tady i z krainaj možna budzie narmalna ŭpraŭlacca.
«NN»: Ale Łukašenka robić «go home» i nas za saboj vałače.
Kasia: Jon pajšoŭ nie damoŭ, a ŭ čužy aharod. Hety prezydent — absalutna biełaruskaja źjava i adpaviadaje biełaruskamu narodu. Tamu ź pieśniaj «Prezydent, idzi damoŭ» daŭnym-daŭna zaviazana, bo tady «damoŭ» treba pasyłać uvieś narod.
Usie hetyja sajuznyja damovy ciažka ŭsprymać usurjoz. Ale, moža, ja pamylajusia, i nas cichaj sapaj zaciahnuć-tki niemaviedama kudy. Uvohule ž, usio jašče nia tak drenna. Pra emihracyju možna nia dumać. Kiepska tolki, što vieršaŭ da piesień ciapier nichto nia nosić.
S.K.
Ciapier čytajuć
Maksim Znak pra pres-kanfierencyju va Ukrainie: My damovilisia nie ŭzdymać najbolš balučyja temy — katavańniaŭ, sankcyj, vajny. Moža, musili my pa-inšamu zrabić
Kamientary