«Žančyny śpiašajucca pa kaśmietyku, a ja — pa vudy». Miedsiastra ź Viciebska bolš za 15 hadoŭ zajmajecca rybałkaj
Ranica, tuman nad vadoj, śpievy ptušak, ploskat chvali i pakloŭka — takija momanty padčas rybałki, kali zabyvaješ pra pracoŭnyja budni i stanovišsia častkaj piejzažu, asabliva šanuje staršaja miedycynskaja siastra druhoha kardyjałahičnaha adździaleńnia Viciebskaj abłasnoj kliničnaj balnicy Ina Fiodarava. Užo 15 hadoŭ žančyna i letam, i zimoj adpraŭlajecca pa trafiei na vadajomy Biełarusi i Rasii. Jana raskazała BiełTA, čamu ŭźnikła luboŭ da takoha chobi, jak prafiesijnyja jakaści dapamahajuć damahčysia dobraha ŭłovu i jakaja ŭ jaje lubimaja rybnaja strava.

Luboŭ da rybałki ŭ Iny pračnułasia nie vypadkova: možna skazać, jana pieradałasia praz hieny. Žančyna naradziłasia ŭ vioscy Roŭnaje Šumilinskaha rajona. Baćkoŭski dom stajaŭ na bierazie voziera, jakoje vabiła svaim bahaćciem. Jaje dziadula, baćka i dva braty pastajanna rybačyli. Adnak jana zachapiłasia hetaj spravaj našmat paźniej.
«Adnojčy letam z mužam pajechali adpačyć sa stryječnaj siastroj i jaje mužam. Na ich łodcy my prosta prakacilisia, ale pryrodnaja pryhažość urezałasia ŭ pamiać. Paśla hetaj pajezdki ŭ mianie źjaviłasia vielizarnaje žadańnie kupić łodku, vudy i čaściej vyjazdžać u takija miescy», — raskazała Ina Fiodarava.

Padtrymaŭ inicyjatyvu i muž, ź jakim žančyna ŭžo amal 35 hadoŭ razam.
«Mnie pašancavała: Alaksandr zaŭsiody padtrymlivaje maje idei. A žadańnie zaniacca rybałkaj jamu asabliva spadabałasia. Niekatorym mužam treba adprošvacca na vadajom, a tut žonka z zadavalnieńniem tudy śpiašajecca», — ź ironijaj kaža Ina.
Z tych časoŭ amal kožny vychadny siamja adpraŭlajecca na vadajom.
«Heta chobi dapamahaje adciahnucca ad prablem, jakija ŭźnikajuć na pracy, pahruzicca zusim u inšy śviet», — padzialiłasia Ina.
Jana pracuje miedykam užo bolš za try dziasiatki hadoŭ. Pajšła pa śladach maci, jakaja taksama pryśviaciła siabie miedycynie. Hetaja śfiera składanaja i napružanaja, bo štodnia nieabchodna nieści adkaznaść za žyćcio ludziej. Biez dobraha rełaksu nie abyścisia, i im dla miedsiastry stała rybałka. Navat chatnija spravy nie źjaŭlajucca pieraškodaj:
«Žyviem u pryvatnym domie, jość aharod. Uletku zaŭsiody kłopataŭ chapaje. Ale my paśla pracy ŭsio, što treba, zrobim, a ŭ piatnicu źbirajemsia na rybałku».
Siamja abjeździła šmat azior u Biełarusi i Rasii. Bolš za ŭsio zapali ŭ dušu Brasłaŭskija, Čudskaje, vadajomy Karelii.
«Pieršyja pajezdki byli z pałatkaj. Potym kupili domik na kołach, dzie jość spalnaje miesca, nievialikaja kuchnia. Heta, biezumoŭna, dadaje kamfortu adpačynku, jaki važny dla kožnaj žančyny», — adznačyła Ina.
Za paŭtara dziesiacihodździa jana paśpieła asvoić roznyja sposaby łoŭli.
«Padabajecca łavić adrazu na dźvie vudy. Sumavać na bierazie dakładna nie pryjdziecca, heta sapraŭdny adrenalin. Zajmalnaj źjaŭlajecca łoŭla na fidar: hałoŭnaje — zakinuć vudu tudy, dzie prykarmiŭ rybu. Asablivaje mastactva — načnaja rybałka na donku. Pad lichtarom siadziš, čakaješ, kali klunie i zaźvinić zvanočak, zatym ciahnieš humku, zdymaješ zdabyču i akuratna adpuskaješ donku nazad», — patłumačyła rybačka.
Na rybałcy važnyja naziralnaść, umieńnie prykmiačać detali i ciarpieńnie, kab dačakacca klovu. Hetymi jakaściami ŭ poŭnaj miery vałodaje Ina, bo jany nieabchodnyja joj i ŭ prafiesijnaj dziejnaści.
«Miedycyna nie cierpić paśpiešlivaści i mituśni, treba z chałodnaj hałavoj padychodzić da lačeńnia čałavieka», — padsumavała miedsiastra.
U jaje arsienale kala 20 zimovych vudaŭ i čatyry letnija.
«Ciažka prajści mima rybałoŭnaj kramy. Žančyny śpiašajucca pa kaśmietyku, a ja — pa vudy. Mahu prykupić lišniuju zimovuju. Vielmi zručna na choładzie mianiać nie marmyški, a vudy z zahadzia padrychtavanymi prynadami», — udakładniła Ina.

Samy vialiki jaje ŭłoŭ — ščupak vahoj kala 5 kh. Vyłavić trafiej zaŭsiody dapamahaje muž.
Na rybałcy žančyna spadziajecca tolki na pośpiech.
«Viadoma, zaŭsiody chočacca złavić rybu. Byvaje, viartajemsia dadomu i z pustymi rukami, ale nie chvalujemsia. Bo hałoŭnaje — adpačynak na pryrodzie, dzie vakoł niezvyčajnaja pryhažość. Pryjemna hladzieć na malaŭničyja zachady, adbićcio abłokaŭ u vadzie, pieršy pramień sonca, jaki prabivajecca praz drevy», — padkreśliła Ina.
Dla žančyny ryby šmat nie byvaje. Naprykład, adnojčy z Čudskaha voziera Fiodaravy pryvieźli kala 20 kiłahramaŭ. Jak umiełaja haspadynia, Ina znajšła sposab jaje zachavać.
«Lublu smažanaha ščupaka, padabajecca vendžany lešč. Vialim rybu va ŭłasnaj viandlarni, jakuju pabudavali kala doma. Jašče ŭ nas jość aŭtakłaŭ. Ź jaho dapamohaj robim rybnyja kansiervy, jakija atrymlivajucca lepšymi za kramnyja — usie kostački razvarvajucca. Viadoma ž, sušym rybu. Narychtovak u nas šmat», — raskazała jana.
I na siamiejnych zastollach asnoŭnaja strava — ryba. Časta ŭ haściach u Iny byvajuć jaje ŭnuki — vaśmihadovy Alaksandr i šaścihadovy Kościa. Jany taksama stali pastajannymi spadarožnikami ŭ niedalokich pajezdkach na rybałku.
«Z zadavalnieńniem z nami jeździać. U ich jość ułasnyja vudy, kamizelki. My navat kupili vialikuju łodku, u jakoj usim chapaje miesca. A babuli daviałosia zdać ekzamien na prava kiravańnia małamiernym sudnam», — dadała Ina.
Žančyna ličyć siabie absalutna ščaślivym čałaviekam.
«Dla hetaha ŭ mianie jość usio: sprava dla dušy, dom — poŭnaja čaša i, viadoma ž, lubimaje chobi», — skazała jana.
Biasstrašnaść i advaha. Hetyja ludzi łoviać rybu na lodzie ŭ +14
Na Čyhirynskim vadaschoviščy rybaki zamiest ryby dastali z vady toje, čaho zusim nie čakali
Na vadaschoviščy Drazdy padčas rybałki vybuchnuŭ hazavy bałon unutry pałatki
Biełaruski rybak pakazaŭ, jak złaviŭ rybinu pamieram ź dziesiacihadovaje dzicia VIDEA
«Rybu zvyčajna škadujem». Asablivaści rybałki pa-biełarusku
Ciapier čytajuć
Vychadcy z «Alfa» KDB Biełarusi zajmajuć kiraŭničyja pasady ŭ novym rasijskim supiersakretnym śpiecpadraździaleńni, pryznačanym dla zabojstvaŭ za miažoju
Kamientary