Žyćcio biažyć to balšakom, to sabačymi ściežkami
Pa Biełarusi, Jeŭropie, Amierycy, Azii ci skroź palcy.
Ja nie žyvu za miažoj, ja žyvu pa-za miežami,
Conca vakoł kružlaju ŭ arbitalnym tancy.
Dušu na mapie markieram nie paznačyš, nie zahadaješ sercu,
Jak nie prymusiš vieršnika, što na Pahoni, spynicca.
Nichto nie viedaje, što čakaje našu płanietu napieradzie,
Ale tolki durań moža joj pažadać pierapynić krucicca.
Ci lublu ja Ziamlu? Inšaj, prabačcie, nie majem płaniety.
Nie viedaju, ci lubiŭ by, kab byli dasiahalnymi alternatyvy.
Adnak my tolki maryć možam pra kaśmičnyja inšaśviety,
Pakul nas trymaje łancuh, miortva prykručany da arbity.
Ciapier čytajuć
Maksim Znak pra pres-kanfierencyju va Ukrainie: My damovilisia nie ŭzdymać najbolš balučyja temy — katavańniaŭ, sankcyj, vajny. Moža, musili my pa-inšamu zrabić
Kamientary