Viadomaja artystka vykazałasia ŭ padtrymku ŭdzielnikaŭ Jeŭramajdanu.
Zadać Viercy Siardziučcy samaje aktualnaje na siońniašni dzień pytańnie žurnalistam udałosia padčas maskoŭskaha kancertu «Pieśnia hoda 2013».
Artystka vielmi emacyjna prakamientavała situacyju ŭ jaje rodnaj krainie, u pryvatnaści, žorstkaje źbićcio mirnych mitynhoŭcaŭ na Majdanie, piša viva.ua.
«Naohuł ja nie ŭmiešvajusia ŭ palityčnuju situacyju, — zajaviła Siardziučka. — Ale ja b pazabivała ich! Pazdymała b maski i pahladzieła! Heta asabistaja sprava kožnaha — chto za, chto suprać, tut sprava ŭ inšym. Zorcy nikoli nielha vykazvać svaju pazicyju. My nie na Zachadzie. Kali b ja žyła na Zachadzie, ja b užo takoje skazała! Ale ja ŭžo raz śpieła «Lasha Tumbai»…
Kali b ja dzieści vystupiła, — u tym łahiery, abo ŭ hetym, — mianie b źniščyli. Ale tyja ludzi, jakija stajać na Majdanie, — vialikija małajcy. Studenty vyjšli na mirnuju demanstracyju na Majdan, i tut hetyja dziadźki z pałkami… Što takoje, u čym sprava?! Ja b u mordu ŭčapiłasia! Ja nie Kličko, ale ja b zrabiła ź ich Pavietkina! Ja za studentaŭ!»
Da kaho varta dałučycca Ukrainie — Jeŭrasajuza abo Mytnaha sajuza, Vierka Siardziučka śćviardžać nie biarecca.
«Ja nie mahu vybirać, ja hołub śvietu! Vy što, z hłuzdu źjechali? Ja ŭsiudy jezdžu, zarablaju hrošy, jak ja mahu niešta skazać?» — adznačyła zorka.
Kamientary