Žančyna šmat času pravodziła ŭ internecie. I voś, čarhovy virtualny znajomy źviarnuŭsia da jaje «pa dapamohu».
Jana dobra viedała anhlijskuju movu. Paznajomiłasia z mužčynam. Toj pradstaviŭsia amierykancam, jaki pracavaŭ doktaram u Siryi.
Dalej pačynajecca sapraŭdny Halivud.
Mužčyna raspavioŭ, što ŭ Siryi volaju losu ŭ jaho zastalisia dźvie valizki z 10 miljonami dalaraŭ. Dalej, spasyłajučysia na toje, što Biełaruś heta cichaja i spakojnaja kraina, a jaho surazmoŭca z Oršy — čałaviek nadziejny, amierykaniec prapanavaŭ žančynie ŭziać hrošy na zachoŭvańnie. Dastavić dźvie valizki z dalarami pavinien byŭ śpiecyjalny kurjer. Praŭda, paskardziŭsia mužčyna, hrošaj na samu dastaŭku ŭ jaho pakul niama. Zatoje jość rachunak u adnym z bankaŭ dalokaj afrykanskaj dziaržavy — Hany. Tudy i pavinna była piensijanierka pierasłać trochi najaŭnaści.
Žančyna hetaj dziŭnavataj historyi pavieryła. Zalezła ŭ daŭhi, ale ž naźbirała 170 miljonaŭ rubloŭ, jakija i pieraličyła na patrebny rachunak.
Samo saboj, heta było machlarstva. U vyniku, piensijanierka zastałasia ni z čym. A dakładniej — z daŭhami. Usie sproby źviazacca jak z amierykancam, tak i z bankam z Hany byli daremnymi.

Kamientary