Sučaśniki i suajčyńniki
Fotaalbom u prozie
1976. Ldokaŭ
i impatencyja
Amatar vieršaŭ a-la Pastarnak i žyvapisu a-la Sucin Saša Ldokaŭ u ščyraj načnoj hutarcy pryznajecca, što strašenna baicca impatencyi: “Kali nie zmahu kachać, u sensie ja...ci, žančynu, ja zastrelusia”. Mianie šakuje i ščyraść Ldokava, i psychičnaja zaležnaść ad erekcyi. Maich arhumentaŭ, što žyćcio mastaka nie zaležyć naŭprost ad čelesa, jon nie ŭsprymaje. Paśla toj razmovy našaje siabroŭstva skančajecca. A kali ja daviedvajusia pra zaŭčasnuju śmierć paeta-mastaka, čamuści dumaju pra biaźlitasnaść pryrody, jakaja biaz našaje zhody pryvodzić śmiarotny prysud u vykanańnie.
1985. Koŭzuś
i zrenki
— A ja doŭha dumaŭ, jak heta ty robiš taki strašny, taki źviaryny pohlad. Ty nachilaješ hałavu, hladziš z-pad iłba, a jašče zakryvaješ vierchnimi paviekami pałovu zrenak… — kaža mnie malavalnik Uładzimier Koŭzuś, nia viedajučy, što maje vočy bajacca śviatła, pavieki zakryvajuć pałovu zrenak čysta mechanična.
1991. Mazho
j parnazorki
Redaktar vydaviectva “Junactva” Ŭładzimier Mazho viedaje imiony j mianuški bolšaści eŭrapiejskich parnazorak, abaznany jon i ŭ nazovach pornakinastužak. Zrešty, redaktar vydaviectva z takoj nazvaju i musić viedać pradmiet zachapleńnia svaich čytačoŭ. A jašče, kali Vałodzia Mazho zastajecca ŭ kvatery adzin, jon zapalvaje ŭsie lampački, zavodzić mahnitafon, uklučaje televizar i piša dziciačyja vieršy siarod fejeryčnaj kakafonii sa śviatła j huku.
1994. Rabcaŭ
i myła
Jość piśpiśmieńniki, jakija namylvajuć jazyk malinavym myłam i mylna-jahadnym hołasam nadyktoŭvajuć ahidnyja romany na dyktafon. Taki mylny piśpiśmieńnik — Hiena Rabcaŭ. Mnie młosna ad huku mylnaha hołasu, zapisanaha na stužku, što kazać pra tyja romany. Ale čytalnikaŭ mylnych ramanaŭ miljony, jak słuchalnikaŭ malinava-mylnych śpievaŭ i hladzielnikaŭ ružova-mylnych seryjałaŭ, tamu piśmieńnik zaŭsiody zastaniecca z kavałkam pracy, chleba j myła.
2001. Drakachrust
i viera
Karespandent Jury Drakachrust robić na Radyjo Svaboda pieradaču pad nazvaju “Isus Chrystos i damaviki”. U svaich razvahach pra Vieru jon abapirajecca na statystyku: ateistaŭ u Biełarusi 2%, viernikaŭ 60%... Voś jon, satanastatystyzm, — u razvahach pra Vieru abapiracca na buchhaltarskuju navuku.
2001. Čykin
i tatuiroŭka
Pensijaner Kamunistyčnaj partyi Čykin zusim straciŭ zapał. Niama iskry, zdatnaj padpalić połymia revalucyi ŭ akamianiełaj dušy Viktara. Pieražyŭ, biedałaha, svoj los i los svajoj partyi. I praca na hadzińnikavym zavodzie nie dapamahała praličyć viatry pieramienaŭ. Staraść nia radaść. I nia zmoža tavaryš Čy vybić na hrudziach tatuiroŭku z tavaryšam Če. Słaby. A voś barselonskija prastytutki kubinskaha pachodžańnia mohuć. Nie na hrudziach, praŭda, a na śpinie. Tak što jość jašče ŭzory ŭ kamunistyčnych kołach. I jość z kaho brać prykład Čykinu — z bajcoŭ na seks-froncie, z naščadkaŭ Stalina i Če Hievary.
Adam Hlobus
Kamientary