Barabanščykava: «Dla nas było honaram pradstaŭlać krainu, Azaranka zusim inšaja»
Viadomaja ŭ minułym biełaruskaja tenisistka Volha Barabanščykava padzialiłasia mierkavańniem pra Viktoryju Azaranku.
«Azaranka — vialiki hulec i spartoviec, ale bolš asabliva dobraha pra jaje mnie skazać niama čaho. D
la biełaruskaha tenisa lehienda — heta Natalla Źvierava, i Viktoryi da jaje jašče daloka, niahledziačy na toje, što jana doŭhi čas była pieršaj rakietkaj śvietu.
Viadoma, dla bolšaści zaŭziataraŭ mienavita vyniki stajać na pieršym miescy, ale kali dla nas było honaram pradstaŭlać svaju krainu, to Vika zusim inšaja. Heta sumna.
Tak, ciapier jana na viaršyni, ale ŭpaści ź jaje zaŭsiody lahčej, čym zabracca. Tamu treba pamiatać pra svaje karani», —miarkuje jana
-
«Mnie kazali: ty havoryš jak kanadski emihrant». Siarhiej Šupa raskazaŭ pra Vilniu 90-ch, paraŭnańnie litoŭskaj litaratury ź biełaruskaj i adroźnieńni pamiž narodami
-
Łukašenka pavodzić siabie ŭ «makdonaldsie» jak u savieckaj stałoŭcy. I dumaje, što heta kruta
-
Pucin užo pavinšavaŭ Madžtabu Chamieniei, a Łukašenka nie. Čaho čakaje?
Ciapier čytajuć
«Čamu ja pavinien dakazvać, što nie darmajed?» Pradprymalnika z Homiela pamyłkova zapisali ŭ niezaniatyja — jon daviedaŭsia tolki paśla vializnych rachunkaŭ za kamunałku
Kamientary