Uhetyja dni my viartajemsia raz-poraz da piatnaccacihodździa abviaščeńnia niezaležnaści. Što ździejśniłasia za hetyja hady? Što adbyłosia, što nie? U čym pryčyna našych rasčaravańniaŭ, našych pamyłak? Čamu śviataja ideja niezaležnaści, zdajecca, vykradzienaja i apošlenaja tymi, kamu zusim niadaŭna na Biełaruś było naplavać?
Čaściakom zhadvajecca, jak pryznak naiŭnaści i niaspraŭdžanych nadziejaŭ, znakamitaje ese Uładzimiera Arłova «Niezaležnaść - heta…» Jano sapraŭdy vykazvała našyja mary i pamknieńni. Siońnia čytajučy jaho, moža sapraŭdy pryjści dumka pra našuju naiŭnaść i niedalnabačnaść. Ale - nie. Arłoŭ dahetul aktualny. Kab dakazać heta, ja vyrašyŭ zrabić maleńkuju pravakacyju. Ja pieradrukoŭvaju ese, zamianiŭšy ŭ im adno tolki słova. Pahladzicie, što atrymałasia…
Svaboda - heta…
Svaboda - heta kali ty źjaviśsia na śviet u radzilni, dzie niama sama sterylnych na ziamli prusakoŭ, zatoje jość adnarazovyja šprycy j pialuški.
Svaboda - heta kali tvoj baćka pojdzie ŭ ZAHS, kab atrymać dakumient, što ty sapraŭdy naradziŭsia i što ciabie nazvali ŭ honar dzieda Ryhoram, i kabieta, jakaja siadzić tam, spakojna vypiša jamu hety dakumient, a nia vyciahnie sa stała «Spravočnik ličnych imion narodov SSSR» i nia budzie, razmachvajučy im, histeryčna tłumačyć tvajmu baćku, što jon moža biez prablem nazvać syna Fajzułoj ci navat Mamajem, a voś Ryhoram - nia moža, bo takoha imia prosta nie isnuje ŭ pryrodzie (a suŝiestvujet normalnoje čiełoviečieskoje imia Hrihorij).
Svaboda - heta kali ty pojdzieš u škołu i ciabie buduć vučyć na tvajoj movie (a dziaŭčynku Hražynku, jakaja padabałasia tabie ŭ dziciačym sadzie, - na jaje movie, a tvajho susieda chłopčyka Mišu, tatu jakoha zavuć Isakam, - na jahonaj, a druhoha tvajho susieda chłopčyka Alošu, baćki jakoha pryjechali siudy, bo ŭ ichnim horadzie na Vołzie, kab kupić małomu małaka, treba zajmać čarhu a piataj hadzinie ranicy, - na jahonaj). Ciabie buduć vučyć na tvajoj movie, i dziela hetaha tvaim tatu j mamie nia treba budzie ŭsio leta źbirać pa kvaterach zajavy baćkoŭ, jakija nie toje kab nie chacieli vučyć svaich dzietak tak, jak tvaje tata j mama, a prosta nikoli pra heta nia dumali, bo vyraśli pry internacyjanaliźmie. I hetyja zajavy nie treba budzie hublać try razy dyrektaru j dva - sakratarcy, i pieršy vieraśniovy dzień ty nie pačuješ na ŭračystaj liniejcy, što «hod ot hoda chorošiejet matierialno-tiechničieskaja baza našiej škoły», a pryjšoŭšy ŭ svaju klasu nie daviedajeśsia, što dziakujučy niaŭchilnamu kłopatu partyi j uradu, u vas na ŭsiu klasu tolki adzin lemantar i dźvie «matematyki» na rodnaj movie.
Svaboda - heta kali tvaja družyna nia budzie zmahacca za prava nasić imia Paŭlika Marozava ci Alaksandra Miaśnikova, bo ŭsie vy cudoŭna viedajecie, jak lubiŭ svajho tatku Paŭlik i jak lubiŭ biełarusaŭ Miaśnikoŭ.
Svaboda - heta kali ty budzieš studentam i na lekcyi pa vyšejšaj matematycy tvoj smuhlavy raŭnaletak z Madahaskaru, jaki vučycca za hrošy svajoj, a nie tvajoj krainy, nachiniecca da ciabie i zapytaje, što značyć słova «imaviernaść», i ty pa-francuzku rastłumačyš jamu.
Svaboda - heta kali ty budzieš słužyć u vojsku nie dalej za pamiežny horad ci viosku tvaje ziamli, zatoje tabie nikoli nie zahadajuć farbavać travu i prybirać terytoryju «vot ot siuda i do obieda». U niadzielu ty zmožaš pryjechać da baćkoŭ ci da svaje dziaŭčyny, zatoje nichto nie nazavie ciabie «bulbašom», a tvajho siabra - «čiernožopym» za toje, što vy dumajecie j havorycie ŭ śnie pa-svojmu, i vydatniki bajavoj i palityčnaj padrychtoŭki nia buduć u pracesie hetaj padrychtoŭki rabić tabie «viełosipied», i tabie nikoli nie zahadajuć hastryć sapiornuju rydloŭku, kab akapacca ŭ Baku ci ŭ Tbilisi.
Svaboda - heta kali tvaja dziaŭčyna kaža, što choča na vychodnyja ŭ Vienu, i ty z čystym sumleńniem abiacaješ joj, što ŭ subotu vy vypjacie kavy nasuprać pałacu Šonbrun, i viedaješ, što pierad vašaj vandroŭkaju nichto nie budzie vyśviatlać u ciabie, ci byŭ ty ŭ dziacinstvie žydom, a taksama, ci byŭ ty raniej za miažoju i kali viarnuŭsia adtul, dyk ź jakoj metaju.
Svaboda - heta kali na Dziady, u Dzień pamiaci prodkaŭ, ty idzieš na mohiłki j viedaješ, što pastaviš śviečku j pakładzieš kvietki, a nia stanieš udzielnikam vyprabavańnia balončykaŭ z nervova-paralityčnym hazam ci novaje madeli humovaha dručka.
Svaboda - heta kali tvoj syn prynios sa škoły piaciorku pa historyi i ty chvališ jaho za hetuju piaciorku, bo viedaješ, što jon atrymaŭ jaje nie pa tym pradmiecie, dzie vučać pra Ladovaje paboišča i pieramohu kalektyvizacyi, a pa tym, dzie vučać pra Hrunvaldzkuju bitvu, jakaja ŭratavała tvoj narod ad śmierci, i kažuć praŭdu pra tuju ŭładu, što rastralała tvojho dzieda j zadušyła hoładam tvaju babulu.
Svaboda - heta kali da ciabie zavitaje śpiavak ź Niu-Jorku, i ty vypješ ź im dobruju čarku višnioŭki, i paśla vietlivyja dziaćki ŭ cyvilnym nie zaprapanujuć tabie padrabiazna napisać, dzie j što vy pili j kaho pry hetym łajali.
Svaboda - heta kali ty pazbaŭleny mahčymaści pačuć, jak tvoj prezydent vučyć z ekranu suajčyńnikaŭ: «Chto kak chacit, toj tak i havaryt», bo tvoj prezydent - čałaviek piśmienny i choć adnu movu ŭsio ž viedaje.
Svaboda - heta kali z telepieradač i hazet raptam źnikajuć listy niastomna-tajamničych veteranaŭ i vuścišnyja paviedamleńni pra nacyjanalistaŭ i ekstremistaŭ z narodnych frantoŭ, jakija navat ŭ načy nia śpiać, a raspalvajuć pamiž taboj, Alošam i Mišam, tatu jakoha zvali Isakam, a taksama Hražynaju, jakaja daŭno ŭžo tvaja žonka, mižnacyjanalnuju varožaść, kab učynić siarod vas kryvavuju raźniu j puścić pad adchon ciahnik pierabudovy.
Svaboda - heta kali nichto nia strašyć ciabie, što tvoj narod nia zmoža vyžyć bieź vialikaha starejšaha brata, bo nia maje svaich baksitaŭ ci ałmazaŭ, i ty razumieješ, što zusim daremna škadavaŭ harapašnych halandcaŭ ci belhijcaŭ, jakija nia majuć ni baksitaŭ, ni ałmazaŭ, ni navat starejšaha brata.
Svaboda - heta kali vielizarnyja fury z nadpisam «Cientrovyvoz» (ci bačyŭ ty choć raz takija fury z nadpisam «Cientrovvoz»?) padrulujuć nie da čužych, a da našych kramaŭ.
Svaboda - heta kali raptam vyśvietlicca, što razumnyja ludzi jość i ŭ nas, i kali - kryj Boža! - vybuchnie zavod ci pryčynicca jakoje inšaje licha, nia treba budzie čakać, pakul pryjedzie kamisija z maskoŭskich razumnikaŭ.
Svaboda - heta kali na Božaj paścieli viedaješ, što paśla taho, jak ty pamianiaješ hety śviet na lepšy, na miescy carkvy ci kaścioła, dzie ciabie chryścili i dzie ty viančaŭsia, nie vykapajuć sažałku z brudnym lebiedziem i nie pabudujuć basejn imia XVIII źjezdu KPSS, a mohiłki, dzie buduć spačyvać tvaje kości, nie źniasuć i nie pieratvorać u zakidany pustymi plaškami park kultury j adpačynku imia tavaryša Harbačova abo imia tavaryša Lihačova.
Svaboda - heta…
Svaboda - heta kali ad naradžeńnia da skonu pačuvajeśsia svaim čałaviekam na svajoj ziamli.
Ja vieru, što kali-niebudź tak budzie.
Bo inačaj prosta nia varta žyć.
Uładzimier Arłoŭ. Luty, 1990 h.
U pierapracoŭcy Falksvahiena, žnivień 2006.
Kamientary