«Da našaj mašyny išła chutčej za milicyjantaŭ». Jak u Miadzielskim rajonie šukali źnikłuju 74-hadovuju žančynu
Supracoŭniki miadzielskaj milicyi ranicaj 28 maja ŭ vakolicach chutara Dzianisava znajšli na ŭskrainie lesu 74-hadovuju žycharku vioski Vytreski Leanidu Ivanovu, jakaja dniom raniej vyjšła sa svajho doma i źnikła.

Pra źniknieńnie babuli zajaviła jaje ŭnučka. Pra heta raspavioŭ Kraj.by staršy opierupaŭnavažany adździaleńnia kryminalnaha vyšuku kryminalnaj milicyi Miadzielskaha RAUS Andrej Kajko.
Unučka taksama źviarnułasia ŭ pošukava-vyratavalny atrad «Anioł». Pavodle infarmacyi zajaŭnicy, Leanida Haŭryłaŭna 27 maja kala 11:00 vyjšła sa svajho doma ŭ vioscy Vytreski i źnikła. Mahła nakiravacca ŭ bok vioski Janušava.
Pres-sakratar PSA «Anioł» Julija Koŭhan raspaviała:
— My skłali i raspaŭsiudzili aryjenciroŭku pra źniknieńnie Leanidy Ivanovaj. Kali b da 12:00 nie było nijakaj infarmacyi pra babulu, my b prymali rašeńnie pra nakiravańnie ŭ Miadzielski rajon pošukavaj hrupy. Ale ŭ dzieviać hadzin ranicy nam patelefanavali ź miadzielskaj milicyi i paviedamili, što Leanida Ivanova znojdziena, — skazała Julija Koŭhan.
Andrej Kajko raspavioŭ Kraj.by abstaviny zdareńnia:
— Na pošukach Leanidy Ivanovaj 27 maja pracavali čatyry našy mabilnyja hrupy. Usiaho — 16 čałaviek. Šukali babulu ŭsiu noč. Ranicaj 28 maja na miescy zastałosia piać supracoŭnikaŭ, jakija praciahvali pošuki. Z ranicy parazmaŭlali ź miascovymi žycharami.
Znajšoŭsia śviedka, jaki skazaŭ, što nibyta Ivanovu bačyli kala bałota. Abśledavali ŭsiu terytoryju ŭ rajonie hetaha bałota — biezvynikova. Mašyna dalej prajechać nie mahła, i my z učastkovym milicyjanieram pajšli pieššu ŭ kirunku chutara Dzianisava. Raptam zdalok ubačyli babulu, jakaja vychodziła ź lesu. Adrazu kinulisia da jaje. Heta była Leanida Ivanova. Nie mahu skazać, kolki było času. Na toj momant u nas sieli ŭsie mabilnyja telefony. Napeŭna, było pryblizna šostaja ci siomaja hadzina ranicy.
Pavodle słoŭ Andreja Kajko, Ivanova adčuvała siabie narmalna. Ale admaŭlała, što načavała ŭ lesie. Śćviardžała što nibyta była doma.
— Da našaj mašyny babula išła navat chutčej za nas. A nam pašancavała: my prosta akazalisia ŭ patrebny čas u patrebnym miescy. Zavieźli jaje dadomu i pieradali rodnym, — skazaŭ Andrej Kajko.
Kamientary